Vršioc dužnosti generalnog direktora Željeznica Republike Srpske Zoran Ilinčić je, u obraćanju javnosti, početkom septembra, iznio toliko kontraverrzi i nebuloza, iz kojih je jasno, da je zalutao na visoku i odgovornu dužnost. Zapravo, Ilinčićev istup u javnosti bi mogao iskompromitovati i predsjednika Vlade Viškovića ukoliko, poslije najavljenih promjena u Vladi ostane Ministar saobraćaja Nedjeljko Trninić. Trninić je neuporedivo najgori od svih petorice prethodnih ministara u Vladi od postanka Republike Srpske. Ilinčićev intervju potvrđuje da se Republika Spska uzaludno zadužila sa više od stotinu miliona kako bi se realizovao plan restruktuiranja i reorganizacije ŽRS koji su zajedno pripremali i pompezno najvaljivali, generalni direktor Savanović, predsjednik Nadzornog odbora Ratko Đuričić i Ministar saobraćaja Neđo Trninić. Sindikati su sumnjali da ovaj nesposobni trio može bilo šta poboljšati i sa stotinu miliona KM što se pokazalo tačnim. Ilinčić u obraćanju javnosti ovih dana iznosi ono na što su Marin, Čamdžić, Cvjetković i druge sindikalne vođe, prije nepunih godinu dana, bolje rečeno prije i tokom realizacije milionskog kredita tvrdile, da se restruktuiranjem i reorganizacijom neće postići efekti koje su Savanović, Đuričić, a posebno Trninić obećavali Vladi RS,  da će se postići ”sa stotinu miliona KM”

Sindikati su se javno obraćali Trniniću tvrdnjama da realizacija reorganizacije ide u pogrešnom smjeru, zbog čega su kritikovali plan reorganizacije od njegove najave. Upozoravali su sindikati da je sistematizacija urađena prema ličnim interesima pojedinaca a ne prema stvarnim potrebama Preduzeća. Na upozorenja sindikata o, do danas prisutnom javašluku i anomalijama koje su posljedica nepostojanja usklađene sistematizacije, organizacije sa potrebama ŽRS najmanje haje Ilinčić, a zašto bi ako su istinite tvrdnje sindikalista rečene Ilinčiću na zajedničkom sastanku istinite da primanja njegove supruge sa višom spremom, u tom javašluku premašuju primanja, onih sa visokom stručnom spremom preko 40 %. Ovakvim načinom izgubićemo radnike obrazovnih profila koji su nam neopohodni radi bavljenja osnovne djelatnosti, a to su skretničari, otpravnici, mašinovođe, bravari, varioci, upozoravali su godinama, a naročito tokom ove godine sidnikati. Ilinčić tek danas u intervjuu priznaje, ŽRS nedostaje saobraćajno osoblje svih profila, majstori svih profila, baš oni koje su, stimulisali otpremninama, penzionisali Zakonom o radu leks specijalis, pored upozorenja sindikata da to ne čine. Ilinčić ne iznosi u javnost da, pored ostvarivanja prekovremenih sati imaju probleme sa obezbjeđnjem smjena.

Pođimo redom od prve Ilinčićeve nebuloze iz intervjua : ”Smanjenje viška radnika u ovom preduzeću ide planiranom dinamikom, ali ovo smanjenje ne ide nam u prilog jer ostajemo bez kadra na pozicijama koje je teško popuniti”. Ilinčić nebi znao odgovor na pitanje : ”Kako može biti smanjenje viška radnika planiranom dinamikom, a da preduzeće pri tome ostaje bez kadrova koje je teško popuniti, kakav je to onda plan i zašto nisu slušali dalekovidnije sindikaliste sagovornike ?”

Slijedeća Ilinčićeva nebuloza je u rečenici : „Broj radnika koji nam fali u stvari je broj onih koji su dobrovoljno otišli“. Ilinčiću pitanje : ”Je li i to planirana dinamika, ko je pustio te radnike da odu pa sada ti radnici nagrađeni otpremninom fale?”

Ilinčićeva slijedeća nebuloza ili obmana javnosti kada kaže: ”Pokušavamo na sve načine nadomjestiti taj nedostatak, i to kroz prekvalifikaciju ili dokvalifikacije zaposlenih”.

Konstatujemo, čisto obmanjivanje javnosti, jer niti je pokušavano nadomjestiti nedostatak kadrova koji su otišli dobrovoljno, kroz prekvalifikacije ili dokvalifikacije, niti ŽRS to mogu činiti bez školskih ustanova. Prekvalifikacije i dokvalifikacije kadrova mogu vršiti obrazovne ustanove planiranim programom obrazovanja.

Ilinčić upravo, nastavlja, kao što je činio njegov prethodnik Dragan Savanović nipodaštavanje i satanizovanje stručnost i znanje kadrova, čine sve da stručni kadrovi i dalje napuštaju ŽRS čime bi se obezvrijedile interesantne organizacione cjeline preduzeća, i stvorili preduslovi za jeftinu privatizaciju, a firma ili njeni dijelovi na tržištu vrijede onoliko koliko imaju stručnih kadrova sa iskustvom. Novi vlasnik radionica za održavanje šinskih vozila bi imao obezbjeđen posao pružanjem usluga ŽRS zbog čega su brojni stručni kadrovi otjerani ili su na marginama dok pozicije zadržavaju oni drugi, Ilinčićeve kolege.

Kada govori o poslovanju ŽRS Ilinčić iskazuje neznanje i obmanjuje javnost, zasluge za tzv. finansijsko restrukturisanje, prema vlastitoj izjavi, pripisuje sebi, a ni riječi o svojoj ”zasluzi” pogrešno utrošenom kreditu Svjetske banke, koji će vraćati generacije poslije njega.

Povećanjem prihoda na prevozu za 30 %  više u ovoj godini, u odnosu na prošlu godinu, o kome govori Ilinčić, u najmanju ruku dovodi u sumnju istinitost izjave, ali i povod za preispitivanje ove informacije. Postavlja se pitanje zbog čega je lani bio toliko manji prihod, a posebno da je u odnosu na plan, prihod veći za 7 procenata, a činjenica je da ovogodišnji plan nije uvećan u odnosu na prošlogodišnji za 23 %. Ovdje Ilinčić nije ništa dobro posložio, postavlja se pitanje razlike između planiranih i ostvarenih prihoda, prebačaja prihoda ove godine i lani, stvarno stanje je u potpunoj suprotnosti sa Ilinčićevim tvrdnjama.

Govoreći o višemjesečnim razgovorima sa sindikatima Ilinčić ne navodi da razgovori nisu pokrenuli stvar sa mrtve tačke, oni su maratonski, a uzrok je bezbroj odluka Ilinčića i Uprave ŽRS koji se pozivaju na bezbroj čak i onih nepostojećih Pravilnika o sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta, koja nikome ne odgovaraju osim kako tvrde u sindikalnim organizacijama, Iličićevoj surpuzi, i brojnim pa i onim Ilinčićevim saradnicima koji ne dolaze na radna mjesta ni radi primanja višestruko više plate od visoko obrazovanih kolega, jer je podižu putem banaka.

Sa stavovima Uprave se ne slažu ni dva najmanja, Ilinčićeva sidnikata, ona po 37 članova, a kamoli 6 izraslih ili bolje rečeno apolitičnih sindikata. Tako da njegove tvrdnje da se samo manjinski sindikati, a manjinski su njegova dva mala, često ne slažu sa stavovima uprave, nije tačno, sa upravom, a na prvom mjestu sa Ilinčićem, a prije njega sa Savanovićem, se ne slaže ni jedan sindikat, jer se ni jedan normalan sindikat ne može složiti, da npr. neko sa nižom stručnom spremom od tražene visoke, bude raspoređen na radno mjesto visoke stručne spreme. Sistematizacijom koju sindikati osporavaju. Ilinčić isplaćuje supruzi sa diplomom od 180 bodova ispolaćuje pplatu višu za nekoliko stotina maraka od plate koju primaju oni  sa visokom stručnom spremom od 240 bodova jer se za privilegovane nađe način da im se obračunava plata radnog mjesta sa VSS ”od 240 bodova”. Sindikati napominju da u primanja Ilinčićeve supruge nisu računali sva primanja koja i ako ostvari od ŽRS kao što je članstvo u komisijama ili projektima vezanim za implementaciju kredita kao i posljednjeg PIU, u okviru koga su brojne zloupotrebe kao što je dodijeljivanje poslova na tenderu RŽV Čakovac iako prema vlastitom priznanju takve vrste opravki nisu nikada vršili.

Ilinčić je u pokušaju izbjegavanja odgovora na pitanje novinara u vezi sa krivičnim prijavama protiv njegove supruge, dao komentar da ”svako pa i sindikati ima pravo da podnese prijave ako ima bilo kakva saznanja ili osnov za to”. Ilinčić možda i ne zna  dali je u tim prijavama vezano za ulogu njegove supruge u krivičnim djelima, sve zadokumentovano i predano nadležnom tužilaštvu pred objektivima kamerama više televizija.

Objektivno, Ilinčić priznaje da mu nije ni malo prijatno niti drago što sindikati pišu prijave, a i treba mu biti neprijatno jer su prijave osnovane. Sumnjivi ugovori sa hrvatskim radionama za održavanje željezničkih vozila, o remontu željezničkih vozila specijaliziranih za popravku i održavanje pruga,  i njihova realizacija  su razlog zbog koga bi se Ilinčić, zajedno sa suprugom i saradnicima  vrlo brzo mogao naći u takvim prijavama, ako već nije, za početak zbog sumljivih Ugovora za remonte željezničkih vozila za potrebe održavanja pruga koji se remontuju u hrvatskim radionicama…

Ilinčić se dobro i snašao prilikom intervjua i tom prilikom pokazao da je na privatnom fakultetu u Travniku mogao steći zvanje diplomiranog elektro inženjera, kojim se predstavlja iako u ŽRS nema dokaza o ovom stečenom zvanju jer diplomu iz Travnika a nema ni  približno znanje stečenom zvanju i predstavljanju.

Neđo Trninić je zadržao fotelju Ministra saobraćaja zahvaljujući kućnom prijateljstvu sa aktuelnim predsjednikom Vlade Viškovićem. Zadržavanje ovog ”mangupa” u fotelji, poslije neuspješne restrukturacije ŽRS na koju je bačeno s t o t i n e miliona bi bilo previše, ma ko mu bio kućni prijatelj.