Prošle su tri decenije, ali ponos raste, kako vrijeme odmiče! Upravo toliko je prošlo od istorijskog drugog finala Kupa Republike Srpske između banjalučkog Borca i Rudar Prijedora. Zato je na taj dan bilo živo na Gradskom stadionu Prijedoru.

Drago Lukić, Željko Macura, Duško Pekija, Radivoj Dragić, Saša Keranović, Veljko Salamić, Duško Joškić, Slaviša Kralj, Miomir Kesić, Stojan Janjetović fudbaleri i bivši članovi uprave Draže Stojančić, Vukašin Đaković i Radovan Rajlić, bivših fudbaleri i članovi nekadašnje uprave Rudar Prijedora okupili su se povodom 30 godina od prve zvanične fudbalske utakmice u Republici Srpskoj nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma bilo je povratak u vrijeme kada je lopta značila mnogo više od igre – bila je simbol nade, normalnosti i novog početka.

Istorijski okvir ispisan je 16. decembra 1995. godine, kada su Rudar Prijedor i banjalučki Borac pred oko 7.000 gledalaca odigrali prvu finalnu utakmicu Kupa Republike Srpske. Susret je završen neriješeno 2:2, a sedam dana kasnije, 23. decembra, u revanšu u Banjaluci, Borac je slavio sa 3:2 golom u posljednjim trenucima meča. Oba susreta direktno je prenosila Radio-televizija Republike Srpske, a tribine u Banjaluci ispunilo je čak 23.000 gledalaca – ukupno oko 30.000 ljudi na dva finalna meča, brojka koja ni tri decenije kasnije nije nadmašena.

Slaviša Kralj, tada najmlađi fudbaler Rudar Prijedora, podsjetio je na značaj tog trenutka.

– To finale Kupa Republike Srpske nije bilo samo sportski događaj. Nakon rata, stadion je ponovo disao punim plućima. U Prijedoru 7.000 ljudi, u Banjaluci 23.000 – ukupno 30.000 gledalaca. Takva posjeta nikada više nije zabilježena. O tom vremenu snimljen je i dokumentarni film “Evo gola”, koji najbolje govori koliko je taj momenat bio važan – rekao je Kralj koji se zahvalio Goranu Velauli članu izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH što im je pomogao da realizuju ovu ideje.

Sjetu i emocije nije krio ni Željko Macura, bivši igrač Rudar Prijedora, ističući da su ta sjećanja i danas snažna.

– Nije to bila samo fudbalska utakmica. Bio je to početak nekog normalnog života. Kada se sjetim ambijenta, ljudi, emocija – sve se vrati. Lopta je ponovo krenula, a s njom i život. Mi smo i danas prijatelji, družimo se, pričamo o fudbalu. Fudbal je više od igre. To je naš život – kazao je Macura.

Da su te generacije ostavile neizbrisiv trag, potvrdio je i Draža Stojančić, bivši član uprave kluba.

– Imao sam čast da radim sa ovim momcima, da se takmičimo i pobjeđujemo. Najvažnije je da su danas živi i zdravi. Dolaze nove generacije i neka im sport bude put – jer sport je život – poručio je Stojančić.

Poseban i tih trenutak obilježio je današnje okupljanje. Na teren je simbolično položeno pet ruža u znak sjećanja na one koji više nisu među živima: fudbalere Milu Vranješa i Zorana Janjetovića, trenere Nikolu Bevandića i Milana Jelića, te fizioterapeuta Uroša Gvozdenovića.

U znak poštovanja prema ovom istorijskom sportskom događaju, gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor upriličio je prijem za bivše fudbalere i upravu Rudar Prijedora, gdje su evocirane uspomene na dane kada je fudbal, barem na trenutak, spojio gradove, ljude i vjeru u budućnost. Trideset godina kasnije, rezultat je ostao u zapisnicima, ali emocija – ona i dalje traje.