Završen je 20. jubilarni turnir 4. juli u Tesliću na kome je učestvovalo 16 ekipa. Završno veče turnira krenulo je utakmicom za 3. mjesto između ekipa Socijalističke partije za koje nastupaju igrači KMF Teslić i ekipe Auto škola Akademija za koju nastupaju poznati futsaleri iz Tešnja, Jelaha i Doboja. Ekipa Auto škola Akademija je zasluženo slavila i osvojila pehar za 3. mjesto. Nakon toga usledila je utakmica između žena i to je bila sjajna uvertira za veliko finale.
Finale je u potpunosti opravdalo očekivanja gdje su se sastale dve sjajne ekipe i ponudile sve čari koje futsal moze da priredi. Pred zaista prepunim tribinama Banje Vrućice u Tesliću na jednoj strani su se našli Nikolić, Zoranović, Đukarić pojačani sa Nikolom Mojovićem, kapitenom KMF Jahorine Milošem Košarcem i fudbalerom Sutjeske Dejanom Mojovićem, a sa druge fenomenalna ekipa Šeki iz Graca predvođena Živkovićem, Mišićem sastavljena od igrača iz Prnjavora, Banjaluke, Doboja i okoline.
Nakon velike drame i preokreta ekipa Teslić pab Sporthaus rezultatom 5:4 dobija veliko finale. Na samo osam minuta prije kraja ekipa Šeki iz Graca imala je vodjstvo od 4:2, međutim Teslić pab Sporthaus kreće na sve ili ništa sa “viškom” i nakon dva brza gola dolaze do 4;4. Gol odluke četiri minute prije kraja postigao je u nekoliko navrata najbolji igrač Republike Srpske Nikola Mojović koji je rezantnim udarcem sa 10 tak metara pogodio gornji desni ugao za veliku radost domaće ekipe.
Najbolji igrač turnira je Zoranović iz pobjedničke ekipe, najbolji golman je Nemanja Mitrović iz ekipe Šeki iz Graca dok je najbolji strijelac Igor Pranjić iz ekipe Auto škola Akademija.
super je bilo
Ovo je turnir koji ima bogatu i dugu tradiciju, koji je u to vrijeme bio najjači i najposjećeniji turnir poslije Borika.
Sve pohvale organizatoru, a ovaj turnir će da živi još godinama, zahvaljujući velikim sportskim neimarima, koji nam 2003. godine ostaviše ovo u amanet, nama mladima, a njima jedno veliko priznanje i hvala. Zna Teslić i ne zaboravlja te ljude, a mi kao klinci tada se dobro sjećamo tih ljudi, kojima se mi i danas divimo za sve ono što su tada radili i ostavili ovo čime se Teslić i Banja ponose.