Iz dvorišta Petrove Crkve, kod Novog Pazara, kroz glavnu kapiju, pruža se pogled na Miščiće kod Deževe. Tu je rođen Sveti Sava. Kada ga je majka Anastasija predala ocu u naručje, Stefan Nemanja je rekao: Mišče moje i, mjesto se do dan danas zove Miščići.

Miščići su mjesto u Deževskoj dolini na par kilometara od Đurđevih stupova i Petrove crkve, u kome su na čuvenim saborima donošene istorijske odluke, gdje su rođena dva srpska cara, više kraljeva i gdje je svijet prvi put ugledao i Rastko Nemanjić – Sveti Sava.

Temelji rodne kuće Svetog Save su u korovu, bespuću i mraku. Da nije velikog krsta, koji su tu postavili predstavnici Crkve, niko ne bi ni znao da je tu rođen veliki episkop i prosvetitelj.
U sličnom stanju je cijela Deževska dolina: zaboravljena, zapuštena, zapostavljena…
Deževska dolina je još daleko od očiju šire javnosti, ovde nema turista, a i oni koji dođu obiđu Petrovu crkvu i odu, a da i ne navrate do Savinog rodnog sela.
Tamo gdje je Stefan Nemanja prvi put ugledao sina Rastka (Sv. Savu) danas je posađen hrast i pored njega leži drevni kameni krst. Odmah pored drveta stoji i jedan metalni prohromski krst, da obilježi ovo sveto mjesto.

Svaki kamen u Deževskoj dolini je istorija – ovdje je, u zaseoku Miščići, rođen Sveti Sava, ovuda je u vrijeme najveće moći šetao Stefan Nemanja, ovdje su se igrali njegovi sinovi Vukan, Stefan i Rastko, odavde su u svijet polazili kraljevi: Uroš, Dragutin, Milutin… Odavde su u pohode kretali Knez Lazar  i njegova svita.

Običan čovjek treba da zadrhti pri pomisli ko je sve gazio ovom zemljom,….