Banjalučki park “Petar Kočić” i u njemu na stotine stanovnika grada na Vrbasu, možda i hiljade, svako svojim putem korača, poneko i sjedne da u debeloj hladovini kestenova zapali cigaretu, presabere svoje misli, odmori se i krene dalje…

Nekad bilo!!!

Danas, tačno u podne, park je imao samo jednog šetača (ležača), i to ćukicu, koji je tužnim očima tražio društvo, vjerovatno i sam ne naviknut, da oko njega nema galame, osmjeha, gradske vreve.

Očigledno, da je pandemijom virusa korona, gotovo sve stalo, ali i ova slika pokazuje da život nije i neće. Svako zlo proći će, pa tako i ovo, a slika ćukiće usamljenog u parku “Petar Kočić” u strogom centru Banjaluke svjedočiće budućim generacijama da uvijek od “goreg ima gore”, i da svoju slobodu najviše cijene….