Danas kada proslavljamo Dan Republike Srpske, kada je stvorena naša domovina i za koju je preko 26000 najboljih srpskih sinova dalo svoje živote, na žalost, moramo istaći i one koji zaslužuju osudu i prezir.

Kakav trebaš biti Srbin i skinuti grb Fudbalskog saveza Republike Srpske, da bi sudio neki turnir i dobio novčanu naknadu? E taj odgovor znaju u Udruženju fudbalskih sudija i instruktora OFS Bijeljina, koji je dao saglasnost sudijama da sude turnir u Brčkom.

Trojica fudbalskih sudija: Stefan Maletić, Radmilo Vuković i Aleksandar Gavrić iz Bijeljine sudile su 22. Tradicionalni Bajramski futsal turnir u Brčkom, od 26.12.2025. do 04.01.2026. godine, a čiji je generalni pokrovitelj bila Vlada Brčko distrikta BiH. Uslov organizatora je da tokom suđenja na turniru, sudije ne mogu nositi na svojim grudima grb FSRS, nego isključivo FSBiH, što se vidi i na fotografiji, iako sudije sude lige FSRS. Izgleda da FSRS nije “poželjan” u Brčko distriktu.

Da apsurd bude potpun, Sudijska organizacija iz Bijeljine, nedozvoljava svojim sudijama da sude Zimsku ligu u malom fudbalu u Bijeljinu, koja se igrala u istom terminu, od 27.12.2025. do 07.01.2026. godine, a koju je organizovala Gradska boračka organizacija Bijeljina. Na žalost, organizator Zimske lige je bio prinuđen da nađe sudije, koji više nisu aktivni, iz Srbije, kako bi turnir protekao na visokom nivou. Naš portal je pisao da je prošle godine, nekoliko sudija iz Bijeljine bilo suspendovano, pošto su bili dio ove fudbalske manifestacije.

Maletić i Vuković su sudije Prve lige RS, a predsjednik UFSI OFS Bijeljina je Dragan Bojanić, mada sve konce vuče Dražen Marić, premijerligaški sudija i predsjednik komisije “Talent mentor programa” u ovom savezu, dok je njegov tata Radika Marić predsjednik PFS Bijeljina.

Ovaku bruku Sembercima, u vrijeme praznika, ne može oprati ni Drina, ni Sava. Ovi i slični “gafovi” nisu prvi slučaj, kada je PFS Bijeljina u pitanju, o čemu smo nebrojeno puta pisali.

Nejasno je zašto Fudbalski savez Republike Srpske uporno ćuti ili možda je bolje pitanje čime su ih toliko zadužili tata i sin, Radika i Dražen Marić, da dozvoljavaju ovakva poniženja.