Iza Aleksandra Subića je teška sezona kojusu nažalost obilježile povrede, pa pravih igara gotovo i da nije bilo. Ljetos se iz Niša vratio u Partizan, gdje se kod trenera Đukića nije uspio nametnuti, pa je prekomandovan u drugi tim “crno-bijelih”, ali povrede su bile protiv ovog banjalučanina, koji iako ima tek 25 godina, iza sebe ima i te kako bogatu karijeru.
-Relativno mlad sam otišao u Partizan. To za mladog igrača može biti mač sa dvije oštrice. Veliki broj mladih igrača iz “crno-bijelog” dresa otisnulo se u svijet, ali imate i onu drugu stranu, gdje ih je propalo, i danas gotovo da i nemaju dodirne tačke sa fudbalom, iako su u određenom trenutku važili sa supertalente. Veliki klub, to je mašinerija, nekoga pogura gore, nekoga dole – započinje priču Subić, koji je poslije Borca, potom odiseja u Humskoj imao odličnu sezonu u tuzlanskoj Slobodi, a u međuvremenu bio je i na “Čairu”.
-Mnogi me pitaju da poredim Premijer ligu BiH i Jelensuper ligu. Mislim i da nema neke velike razlike, ono što je nažalost zajedničko za oba takmičenja , jesu tereni koji su u očajnom stanju u većini klubova. Ipak, malu prednost dajem takmičenju u Srbiji prije svega zbog vječitih rivala, koji odskaču, ne samo u Srbiji, već i u regionu. 
Nezaobilazna tema su i dešavanja na bh terenima.
– Naravno da pratim Premijer ligu BiH, kao i Prvu ligu Srpske. Trenutno je Sarajevo najbliže da osvoji titulu, ali dosta je daleko kraj sezone, tako da pitanje je vremena kada će se Željezničar i Zrinjski prikljuciti borbi za vrh, a tu je i Sloboda koja igra korektno ove godine. Što se tiče Borca, pratim naravno sva dešavanja i želim da sledeće godine igra Premijer ligu i bude u vrhu bh fudbala, tamo gdje i zaslužuje. Mislim da ima pomaka na bolje, i da će u tom pravcu nastaviti, jer Banjaluka zaslužuje jak klub, kada kažem klub onda mislim naravno na Borac. 
Za kraj razgovora Suba nam je poručio i ovo:
– U fudbalu sam od sedme godine tako da mogu slobodno reći da sam čitav život uz loptu. Naučio sam mnogo, da netreba biti previše opušten i kada ti ide najbolje, ali i kada si u “rupi”, jer sve se brzo okrene. Idole nikada nisam imao, već samo cijenim ljude po tome kako rade svoj posao. Ili se dobar, ili ne, tu nema opraštanja, kukanja, jer može samo da bude gore – zaključio je Subić, koji je za kraj dodao još i ovo:
-Vratiću se na teren sigurno još jači i kvalitetniji. Vjerujem da je period povreda iza mene, i da prave partije su tek predamnom. A, kad je tako, onda nema ni zime gdje ću ih pružati.