Stojan Janjetović iz Prijedora već je pune tri i po decenije prisutan u fudbalu, a iako gazi 47. godinu registrovan je kao aktivan igrač ekipe četvrtoligaša Republike Srpske, Brzog iz Busnova.

Počeo je za loptom da trči davne 1981. godine u OFK Prijedoru, a najveći dio svoje bogate karijere proveo je u Rudaru iz Ljubije od 1982. do 1990. godine.

– Kao član reprezentacije BiH nastupao sam 1986. godine u Kikindi na turniru mladih selekcija tadašnjih republika i pokrajina SFRJ. Igrao sam za Trnopolje, prijedorsko Jedinstvo u naselju Tukovi, Baniju (Glina), novogradsku Slobodu u Prvoj ligi Srpske, sa Slogom iz Trna 1997. osvojio Kup Republike Srpske, potom u generaciji Vinka Marinovića, Dalibora Dragića, Darka Ljubojevića, uz Milorada Bilbiju bio član banjalučkog Borca 1993-94, braneći boje najpoznatijeg krajiškog kluba u Prvoj i Prvoj B ligi Jugoslavije. Sa sadašnjim šefom stručnog štaba Krupe Slobodanom Starčevićem bio sam u drugoligaškoj konkurenciji 1996. godine u dresu crnogorskog Mogrena iz Budve – rekao je Janjetović, poznatiji po nadimku Stole.

Podugačak je i broj klubova u kojima je bio igrač i trener, bilo u različitim ulogama u više navrata ili zajednički obavljajući ih. Na klupu prijedorske Gomjenice Celpak sjeo je kao 29-godišnjak 1999. godine.

– Pored Brzog gdje sam igrač i trener ili samo trener bio sam u prijedorskim Žitoprometu, Tukovima, Radniku Urije, Slogi iz Rakelića, Rujevcu, a s ponosom ističem da sam bio osnivač, 2006. godine FSA Prijedor, kapiten ekipe i trener. U Rudar Prijedoru, sa kojim sam kao fudbaler bio učesnik čuvenog finala Kupa Srpske protiv Borca, radio sam sa mlađim kategorijama i seniorima, a bio sam i sportski direktor – podsjetio je Janjetović.

Pomenuo je da je 10. decembra 1992. godine u Banjaluci nastupao za reprezentaciju Republike Srpske kada je sa selekcijom Republike Srpske Krajine remizirala 1:1.

– Igrali su Borče Sredojević, Stojan Malbašić, Vlado Jagodić… Ni slutio nisam sam da ću godinu dana kasnije, ali 12. decembra 1993. vraćajući se sa utakmice Borca u saobraćajnoj nesreći doživjeti prijelom obje noge. Poslije operacije ljekari su sugerisali da je riskantno da nastavim da igram, ali sam ostao  na terenu zbog velike ljubavi prema fudbalu, koja još traje kao prvog dana – dodao je Janjetović.

Stojan Janjetović drži popularni balon u prijedorskom naselju Čirkin polje, bio je angažovan u školi fudbala “Braća Đurovski”, a sada ima i svoju školu iz koje je Siniša Mijić otišao u Partizan.

– Veliki sam navijač “crno-bijelih” i mnogo je utakmica koje sam gledao u Beogradu, a organizovao sam i odlaske navijača na utakmice. Djelom sam zadovoljan što sam u dresu Borca igrao protiv kluba iz Humske ulice. Ipak, najveća želja mi je da karijeru  aktivnog igrača završim u 50. godini, a da na mom oproštaju gost bude upravo Partizan – rekao je Janjetović.

“Glas Srpske”