Sarajevo je osvojilo Kup BiH. Bili su spretniji i srećniji tokom penal lutrije, i odmah poslije meča banjalučani su smogli snage da čestitaju rivalu sa “Koševa”. Ali ostalo je to ALI, šta bi bilo kad bi bilo da je pogodak Stojana Vranješa priznat, i da nije podignuta zastavica.

Idemo ovako….

Igraju finale Kupa Sarajevo i Borac u Zenici. Sarajevo je osvojilo šampionat BiH, Borac u krizi i ovom utakmicom spašava sezonu. Utakmicu sudi Dragan Petrović iz Banjaluke. Početak drugog poluvremena, Mešanović pogađa mrežu, a Petrović na asistenciju Kačavende poništava pogodak. Dolazimo do penala, Borac spretniji i srećniji i osvaja KUP. Federalni mediji u transu. Jedan od naslova: “Krvnik Petrović uništio Sarajevo”. Da je kojim slučajem na centru bio Zoran Grbić naslov bi izgledao ovako: Ratni zločinac iz Prijedora”. Imamo i trećeg aduta Miloša Gigovića iz Gradiške, a naslov bi glasio ovako: “Gigović oteo trofej Sarajevu”.

Eto, tako bi i danas tri dana poslije finala izgledala bh medijska scena, da je kojim slučajem bilo obrnuto od onoga što je bilo u Zenici. Ovako, jedno veliko ništa, uz akcenat kako se raduju u “bordo” loži poslije trofeja. Valjda su trebali plakati, ili šta već da zadovolje njihove monstrumske apetite.

Ovo je poruka i Borcu, ali i ostalim klubovima iz Republike Srpske, da jednostavno “oni” vide Premijer ligu BiH kao svoju, i da treba da svi plešu onako kako oni sviraju.

Zato i FSRS na čelu sa Vicom Zeljkovićem treba da zauzme jasan stav, šta je to minimum ispod kojeg ne treba ići u Sarajevo. Jer povlačenjem, i stalnim prećutkivanjem, kadar iz Srpske je doveden u poziciju glinenih golubova.

Pogledajte samo fotografije Miloša Gigovića za delegiranje posljednjeg kola Premijer lige. Zar to nije izrugivanje, nipodištavanje, i moralni sunovrat ,zbog jednog ili dva klika.

Zato je titula Borca, i ako Bog da od ponedjeljka četiri kluba iz Srpske, a dogodine i pet najveća pobjeda. Pjeniće oni još , i te kako, ali to je već njihov problem, na imena Vice, Ognjena, Bojana, Petra, Dragana, Darka…..moraće se naviknuti. Neće im biti teško, uvijek su bili suncokreti, pa će tako trčati i za inim, a iza ćoška jedva dočekati da te pljuju. Njihov usud, i naša tragedija, što moramo zajedno s njima djeliti livadu, barem onu sportku, za sada….