Interesantna zapažanja o političkim previranjima i turbulencijama između  predsjednika i članova Gradskog  odbora SPRS Banja Luka i predsjednika SPRS, dao nam je jedan od članova ove političke partije, posebno obrađujući ponašanje dvojice članova koji su kadrovi predsjednika banjalučkih socijalista Gorana Selaka. Radi se o dva lica koja njihov stranački kolega i sam sportski radnik, opisuje kao lica kojima je partijska knjižica Socijalista poslužila da, ne samo opstanu, nego imaju i danas i te kako snažan utjecaj na sam vrh  FSRS.

Posljednjih nekoliko godina ničiji  kao SPRS nisu inkorporirani u fudbal. Prije nekoliko mjeseci otpočeo je proces promjena koji je za sada rezultirao promjenama u fudbalskom ali ne i sudijskom vrhu FSRS. Ipak su se u vrhu fudbalskog segmenta održali pojedinci među kojima dva najistaknutija kadra Gradskog odbora SPRS Banja Luka, koji su zahvaljujući političkoj podršci banjalučkih Socijalista, u prvom redu predsjednika Gorana Selaka kome su bili politički savjetnici, posljednjih nekoliko godina bili i o(p)stali jezičak na vagi u FSRS.

Danas u toku najvećih previranja u Gradskom socijalista u Banja Luci, ovaj dvojac se ponaša po onoj dezerterskoj narodnoj iz NOB-ea: ”Neću Titi neću Draži, uzmi pušku pa me traži,” tvrdi sportski radnik, partijski kolega ovima o kojima govori u pismu čiji dijelovi čine okosnicu ovog teksta.

Kako dugačije protumačiti da se rame uz rame sa predsjednikom Gradskih socijalista u Banja Luci Goranom Selakom, pored brojnih kadrova koje je lansirala banjalučka socijalistička baza, tokom aktivnosti u Banja Luci i Doboju, nisu našla ili bar vidjela u prvim redovima uz njega ova dvojica  od kojih drugi nisu mogli uhvatiti mjesto u prvim redovima. Predsjednik Selak, ministarska sporta pa ni njihovi drugi saradnici se nisu mogli bez ovog dvojca pojaviti bilo gdje kada su pozivani u goste po funkciji.

Govorim o Rodoljubu Petkoviću i Tomi Mariću koje je predsjednik Goran Selak, kao svoje prve saradnike, odnosno savjetnike za pitanje sporta, predložio na mjesta predsjednika Sekcije za sport Gradskog odbora SPRS Banja Luka, odnosno savjetnika Ministra sporta u Vladi Republike Srpske. Dvojac se prikrivao iza zadnjih redova, izmišljao razloge zauzetosti samo da se u turbulentnim okolnostima ne pojave gdje su se uvijek nalazili, rame uz rame sa vođom Selakom, ne samo da vide nego i da budu viđeni. Bez Selakovog prijedloga sigurno nebi bilo obezbjeđeno njihovo prisustvo kod kreiranja kadrovske politike u FSRS i njihova presudna višedecenijska uloga, ne samo  u izboru najboljih u organizaciji FSRS, nego i izbora čelnih ljudi u fudbalske vrhove FSRS i FSBiH.       Petkovićeve i Marićeve stranačke kolege ovu dvojicu dovode u vezu sa nasiljem  nad sportskim inspektorom tokom vršenja inspekcijske kontrole vezane za falsifikovanje izbora za predsjednika FSRS na izbornoj Skupštini 2016. godine, odnosno sa pritiskom koji su, preko  kolege po partijskoj liniji, direktora inspektorata RS Predraga Tomića , vršili na inspektorku tokom kontrole sve dok  nije odustala od donošenja rješenja o poništenju izbora za predsjednika FSRS 2016. godine.

Ponoviću, Rodoljub Petković je na prijedlog Gorana Selaka imenovan za predsjednika Sekcije za sport u Gradskom odboru SPRS Banja Luka, a pored te funkcije, i kao savjetnik predsjednika GO SPRS Banja Luka Gorana Selaka bio je nadležan za kordinaciju sa kadrovima SPRS na funkcijama u Odjeljenju za sport Grada Banja Luka. Politička uloga Selakovom savjetniku je obezbjeđivala prisustvo posljednjim sjednicama Skupštine FSRS. Izvori u FSRS su demantovali da je Rodoljubu Petkoviću uloga političkog savjetnika Gorana Selaka  obezbjedila savjetničku ulogu u FSRS, ali su sumnje ponovo podgrijane poslije posljednje izborne Skupštine FSRS na kojoj je Petkoviću omogućeno prisustvo.

U svakom slučaju vječni fudbalsi dvojac kome se, kako navodi njihov partijski drug, pripisuje prekrajanje  fudbalske istorije, u prvom redu Borca i Banja Luke, očekujući rasplet u SPRS-u pjevuše u sebi onu : ”Neću Titi neću Draži, uzmi pušku pa me traži”…..

Ipak oni strijepe, šta ako ih ni Selak ni Đokić ne budu tražili ili našli, jer kvalitetnih a i trezvjenijih od ovih je ”mali milion” među svima pa i socijalistima i van svih nas i njih.