Trener slovenačkog šampiona Celja Dušan Kosić otkrio je da je dobio više od 900 čestitki povodom istorijske titule te da mu niko nije uputio niti jednu ružnu riječ.

Stručnjak, čije porijeklo je iz Republike Srpske, tvrdi da mu nisu zamjerili čak ni u njegovoj Olimpiji, koju je porazio u holivudskoj trci za pehar. Kosić je u intervjuu dodao i da je zatečen energijom koju je osjetio u timu i oko njega, da je presrećan što je Celju podario prvi trofej baš u sezoni u kojoj je klub proslavilo vijek postojanja, kao i da je ponosan što je ujedinio Sloveniju.

– Zvuči nevjerovatno da sam dobio više od 900 poruka. Nije bilo nijednog negativnog komentara. Ne znam, možda mi neko neće povjerovati, međutim, niko mi ništa nije zamjerio. Čak ni moji Ljubljančani. Kroz sezonu smo igrali otvoreno, napadački. Narod je to ispratio i podržao nas. Zatečen sam sveukupnom energijom – počeo je Kosić priču.

Dušan je rođeni Ljubljančanin. Dubok trag ostavio je u Olimpiji, čiji dres je nosio u dva navrata. Čak je i sjedio na klupi ekipe iz prestonice. I, sudbina je htjela da baš protiv “svojih” bije šampionski boj. Kulminacija svega dogodila se u zadnjem kolu, u kojem je Celje dočekalo Olimpiju. Konačnih 2:2 značilo je da pehar ostaje na stadionu “Z'dežele”.

– U Celju sam tri godine. Moji igrači su kroz cijelu sezonu bili sjajni. Zajedno smo došli pred cilj i živjeli smo za taj završni meč. To što je protivnik bio Olimpija je sudbina. Samo sam pokušavao da ne razmišljam o tome – dodao je naš sagovornik.

Pred start kampanje Celje nije bilo favorit za krunu, ali nije bilo ni autsajder. Mnogi su očekivali da se može uključiti u borbu za Evropu, koja mu je prethodno dva puta izmakla. Pa ipak, titula je bila prevelik zalogaj. To je priznao i Kosić.

– Imali smo jasnu viziju. Bili smo dobri i u prošla dva prvenstva. Naša ekipa je mlada, ali je pokazala kvalitet. Već na pripremama smo izgledali dobro protiv Crvene zvezde i Pijasta. Mada priznajem da nije bilo realno da razmišljamo o tituli. Cilj je bio da što više pobjeđujemo i da iz meča u meč podižemo samopouzdanje – naglasio je Kosić.

Celje je u decembru 2019. proslavilo 100 godina postojanja. I svega sedam mjeseci kasnije, u klupske vitrine stigao je najvredniji pehar.

– Skupila se energija koju ni sam nisam razumio. I ne mislim samo na grad, nego na zemlju. Cijela Slovenija bila je uz nas. Osvojili smo prvu titulu za klub. I to na jubilej. Sve se nekako poklopilo – dodao je Dušan, čiji tim je u 11 utakmica nakon restarta sezone ostvario sedam trijumfa, tri remija i samo jedan poraz.

Kosić i njegovi učenici su istinski heroji u Celju, gradu od 50.000 stanovnika. Sinergija fudbalera i navijača je, između ostalog, i kumovala velikom uspjehu.

– Navijači nisu bili uz nas samo kad smo zaredali sa dobrim rezultatima. Oni su tu od početka. Osjetili smo tu podršku, davali su nam snagu, vjerovali u nas. Čitav grad se probudio. I baš ta uzajamna podrška bila je jedna od ključnih stvari na putu do podviga – objašnjava naš sagovornik.

Da je Celje zasluženi šampion govori i podatak da u svojim redovima ima najboljeg igrača lige, najuspješnijeg mladog fudbalera, najboljeg golmana te najuspješnijeg trenera.

– Trenera naprave igrači. Presrećan sam što imao ekipu spremnu za sve. Momci su reprezentativci, imaju puno kvaliteta i lako je raditi s njima. Hvala im što su mi omogućili ovaj fantastičan osjećaj. U prošlosti smo dva puta ostali bez velike scene. Željeli smo Evropu, uzeli titulu, uz sve individualne nagrade. To se uistinu rijetko događa – jasan je Kosić.

Slovenačko prvenstvo jedno je od najujednačenijih i najdramatičnijih, ne samo u bivšoj Jugoslaviji nego i Evropi. Naš sagovornik zna zašto se šampion nije znao bukvalno do zadnje sekunde:

– I to je tako već nekoliko godina. Razlog je što nikada ne znate šta se može desiti, bez obzira na to da li igrate sa Mariborom, Olimpijom, Triglavom, Rudarom… Nema unaprijed upisanih bodova. Olimpija i Maribor su imali neke kikseve, mi smo u finišu pokazali najveću konstantu i to je umnogome uticalo na ishod šampionske trke.

Mnogi igrači sa prostora bivše Jugoslavije Sloveniju vide kao odskočnu dasku za dalju karijeru. Fudbaleri iz BiH, Srbije, Hrvatske sa uspjehom igraju u “deželi”.

– Mlađi igrači ovdje dolaze po afirmaciju i tu je i dobiju. Fudbaleri koji možda ne bi mogli da igraju u Hrvatskoj ili Srbiji ovdje imaju važne uloge. Moram da istaknem i primjer našeg Advana Kadušića. On je sa uspjehom igrao u BiH, bio šampion države i stekao određeni status, a opet je izabrao da dođe kod nas i iznova se dokazuje – pojasnio je on.

Za kraj Kosić je otkrio da su njegovi korjeni iz Republike Srpske. Otac je iz okoline Srpca, majka iz Banjaluke.

– Kada sam bio mlađi, sa ocem sam redovno posjećivao njegovu rodbinu u Bajincima. Nisam dugo bio u Srpskoj, nadam se da ću naći vremena uskoro da je posjetim. Ovom prilikom bih pozdravio sve ljude s tog kraja, a posebno tetku Ljubicu i tetka Uglješu – zaključio je Kosić.

Liga šampiona

Euforija u Celju još se nije stišala, a sigurno da ni neće uskoro, jer klub će se na jesen okušati u evropskom društvu najboljih. Kosić je svjestan kakav izazov je pred njegovim timom, te je otkrio kako će pristupiti ovom iskušenju.

– Svjesni smo šta smo napravili, ali i vrlo dobro znamo šta nas sve čeka. Moramo biti još senzacionalniji ako u Ligi šampiona želimo da napravimo nešto više. Treba da zadržimo zdrav razum, mirnoću i igrače koji će, bez sumnje, imati ponude. Želja pred žrijeb nemamo, jer nema rivala protiv koga bismo bili favoriti, tako da potcjenjivanja sigurno neće biti – jasan je naš sagovornik.

Gospodin Kamoranezi

Proslavljeni italijanski fudbaler Mauro Kamoranezi trenerski zanat odlučio je da peče u Sloveniji. Svjetski prvak iz 2006. godine preuzeo je Tabor i natravio pravo malo čudo.

– Tabor je i prije njegovog dolaska bio neugodan rival. Kamoranezi je unio stabilnost, posložio ekipu, dao svoj potpis igri. Mauro je gospodin i na terenu i van njega. Napravio je sjajnu priču sa klubom iz donjeg doma. Mi smo kod kuće remizirali sa njima i tada sam rekao momcima da je to sjajan bod za nas – naglasio je Kosić.

“Glas Srpske”