Aktuelni šef stručnog štaba Krupe, Slobodan Starčević, trener je sa trenutno najdužim stažom ”u komadu” na klupi jednog premijerligaša. Čak četiri i po godine predvodi ovaj tim iz kanjona Vrbasa sa kojim, iz godine u godinu, pravi i više nego zapažene rezultate.

U razgovoru za naš portal otkrio je kako se osjeća u Krupi na Vrbasu, kako to da mi, i pored ponekada lošijih rezultata, stolica nije ”uzdrmana”, kao i gdje planira kada jednoga dana ipak uslijedi rastanak.

Takođe, govorio je o svojim iskustvima iz Premijer lige, kojeg od rivala gleda sa najvećim simpatijama, svoje viđenje velikih rivalstava između Želje i Sarajeva, odnosno Širokog i Zrinjskog, koliko i zašto cijeni Edina Džeku i Miralema Pjanića, te ko mu je glavni favorit za titulu Svjetskog prvaka.

Ipak, ono sa čim je započeo ovaj razgovor, jeste predstojeći dvomeč finala Kupa BiH protiv Željezničara u kojem Krupa ima ulogu autsajdera, ali i priliku da obezbijedi istorijski izlazak na međunarodnu scenu.

– Mi smo ponosni na ono što smo uradili do ovog finala i na neki način smo, samim plasmanom u završnicu ovog takmičenja već osvojili trofej! U posljednjoj utakmici koju smo dobili sa 2:0 pokazali smo da možemo da se ravnopravno nosimo sa Željezničarom. Istina da Željo ima solidnu prednost iz prvog meča, ali istina je i da još ništa nije gotovo! Pred nama je 90 minuta u kojima ćemo pokazati da smo zaslužili najmanje ovo finale, a dalje kako nam bude –  rekao je Starčević.

Njegova saradnja sa Krupom traje već četiri i po godine i on je, u tom periodu, ovaj klub doveo iz Druge lige RS, grupa ”zapad”, do gotovo samog vrha bh fudbalske elite.

– Stav kluba je da je trener nepromjenjiva kategorija. Od kada su u Krupi, prije devet godina, odlučili da krenu sa ozbiljnim ulaganjem u klub, samim tim i profesionalnim radom, ja sam tek drugi trener. Tu sam četiri i po godine, a isto toliko je prije mene bio Miroslav Balaban koji je sada moj pomoćnik. Sa druge strane, i ja sam rekao da ću, ako ikada odem iz Krupe, otići samo u nekog Bundesligaša! Šalili smo se da će to vjerovatno biti Bajern, ali me, eto, Niko Kovač pretekao. Ali, šalu na stranu, činjenica je da ja iz Krupe mogu da odem samo u neki bolji klub! Uglavnom, obostrana saradnja je ključ ovog uspjeha i mislim da samo kroz takav pristup možemo da očekujemo i kontinuitet u radu trenera i kontinuitet rezultata kakve Krupa postiže – otkrio je Starčević tajnu svog trajanja.

Inače, Starčević je već devet godina, na ovaj ili onaj način, vezan uz Premijer ligu BiH i može realno da ocijeni koliko je ovo takmičenje napredovalo u tom periodu.

– U ovih devet godina bio sam trener mlađih kategorija, bio sam i pomoćnik, skaut, sportski direktor, a sada sam šef stručnog štaba. Imao sam sreću da na startu osvojim sa Borcem titulu prvaka i kasnije, kroz tu euforiju i stečeno samopouzdanje, živim i radim u Premijer ligi BiH. Mislim, takođe, da je Liga u jednom momentu stagnirala po kvalitetu i da je ova odluka da se ona smanji na 12 klubova, odnosno da se igraju Liga za prvaka i Liga za opstanak, dodatno pojačala konkurenciju i na vrhu i na dnu. Realno, godinu ili dvije, koliko ovo traje, kratko je vrijeme za podizanje kvaliteta, ali i se ipak pokazao očigledan napredak.

Po ugledu na nekadašnju Prvu saveznu ligu SFRJ i Premijer liga BiH ima svoju ”veliku” četvorku, a Slobodan Starčević je na interesantan način prokomentarisao kako vidi ”vječiti derbi” između Sarajeva i Željezničara, odnosno onaj hercegovački, Široki Brijeg – Zrinjski.

– Moram prvo da, kao i svaki normalan lokalpatriota, krenem od Borca, kluba u kojem sam ponikao i za kojeg bih da je on ispred ova četiri. Ali, situacija je takva kakva jeste i ova četiri kluba su perjanice bh fudbala. Kada bih pravio paralelu između sarajevskih klubova, moram da kažem da je, bar po meni, Sarajevo veći klub iako će mnogo reći da je Željo i stariji i po broju pehara bogatiji, ali ću sa druge strane da kažem da je Željezničar klub sa većom energijom, većim jedinstvom i uvijek utakmice protiv njih nose veće emocije nego protiv Sarajeva. E, sad, kada govorimo o hercegovačkim klubovima, za Zrinjski bih rekao da je veći kluba, ali ona energija koja se doživi na ”Pecari” je ipak u prednosti u odnosu na stadion ”Pod Bijelim brijegom”!

Krupa je na početku sezone imala prilično loše rezultate, čak četiri prva kola bez pobjede, ali nigdje se nije moglo čuti kako je klupsko rukovodstvo nezadovoljno učinkom trenera! Do tada bi bar četiri kluba promijenila kompletan stručni štab?

– Krupa je specifična sredina koja pokušava da u svakom prelaznom roku promijeni ili, bolje rečeno, ”provjetri” igrački kadar! Tako smo i ljetos pustili neke od naših dotadašnjih standardnih prvotimaca jer smo smatrali da su zaslužili da odu negdje gdje će biti bolje plaćeni, a umjesto njih došli su neki drugi, mladi i neiskusni fudbaleri. Za svakog tog mladog igrača je potrebno vrijeme, a onda i rezultati trpe. Slično je bilo i zimus, kada smo na početku proljetnog dijela sezone takođe imali rezultate ispod nekih naših očekivanja! Međutim, ne treba zaboraviti ni činjenicu da smo u posljednjem prelaznom roku za Irfana Jašarevića i Elvira Koljića inkasirali pola miliona evra, od čega klub može da živi cijelu sezonu. Zato smo mi uvijek spremni da istrpimo lošije rezultate u korist vremena za razvoj mladih igrača! Drugim riječima, svjesno smo žrtvovali par bodova, ali smo zauzvrat dobili nekoliko mladih i perspektivnih fudbalera.

I opet ste, bez obzira na te takozvane ”kikseve” napravili sjajne rezultate, što plasman u Ligu za prvaka i finale Kupa BiH svakako jesu!

– Upravo tako. Mi smo kroz takav pristup i jedno veliko strpljenje i odsustvo panike kada naiđemo na neku poteškoću, već smo se skoncentrisali na još veći i angažovaniji rad, da bi došli do situacije da smo napravili kadar koji može da se ravnopravno takmiči na tri fronta, Ligu za prvaka, Kup BiH i Kup RS. Mislim da nije mala stvar da jedan ovako mali klub, sa ograničenim budžetom, ima igrački kadar koji kvalitetno može da odgovori zahtjevima sva tri ova takmičenja!

Osim Borca i Krupe, koji su sigurno van konkurencije, prema kojem još klubu gajiš određene simpatije?

– Kroz isti koncept postavljanja stvari na pravo mjesto, mislim da jedan mali klub, kakav je Mladost iz Doboja kod Kaknja, je koncept sličan onom u Krupi, da se sa manje finansija dođe do toga da se bude konkurentan većim klubovima. Za razliku od nas koji smo posljednje dvije godine u Ligi za prvaka, oni stalno ostaju tu negdje, na granici, ali im opstanak nikada nije bio upitan.

Govoreći o bh fudbalerima koji igraju u inostranstvu, strateg Krupe je posebno govorio o Edinu Džeki i Miralemu Pjaniću, za koje smatra da su među najboljim evropskim fudbalerima na svojim pozicijama.

– Ako pričamo o njima dvojici, onda ne mogu a da ne spomenem dva različita puta kojim su oni došli do samog vrha! Jedan je onog djeteta koje je, bježeći od rata, odrastalo i vaspitavalo se u jednom normalnom ambijentu, poput Pjanića. Drugi je onaj koji je prošao Džeko, koji je u vihoru rata odrastao, trpio sve ono što rat nosi sa sobom, i opet narastao! Oni su najbolji predstavnici te dvije grupe bh fudbalera, da ne zapostavimo i mnoge druge sa ovog područja koji su krenuli njihovim stopama. Dakle, Džeko i Pjanić su pravi predstavnici i ambasadori našeg fudbala, igraju na vrhunskom nivou, a i jedan i drugi su na svojim pozicijama među pet najboljih evropskih fudbalera – kategoričan je Starčević, a Miralema od jeseni vidi nigdje drugdje nego u dresu ”kraljevskog kluba”, Real Madrida!

-Moje mišljenje je da je Pjanić igrač za mnogo veća djela i vjerujem da će on već u ljetnom prelaznom roku promijeniti ekipu. Po meni Real Madrid je najveći evropski klub i mislim da je Pjanić veoma blizu da ponese njegov dres jer je igrač njegovog kvaliteta i profila idealno rješenje za Real!

Uskoro počinje Svjetsko prvenstvo u Rusiji, predstavnici regiona su Hrvatska i Srbija i Starčević vjeruje kako će ”vatreni” ostvariti bolji rezultat nego ”orlovi”!

– Po meni, Srbija je samim plasmanom na Svjetsko prvenstvo već napravila veliki uspjeh. Međutim, ”orlovi” u odnosu na Hrvatsku, iako uvijek imaju odlične mlade igrače, imaju mnogo manje konkurentnih fudbalera koji su na svjetskom i evropskom nivou na svojim pozicijama, a koji igraju u velikim evropskim klubovima. Hrvatska je mnogo ranije posložila sistem i trenutno ima igrače koji igraju ključne uloge u velikim klubovima. Teško da će doći među osam najboljih, ali sam siguran da će bez problema proći prvi krug i, bar jedno kolo, biti duže od Srbije na Svjetskom prvenstvu!

Kod Starčevića nije bilo mnogo dileme kada se govorilo o njegovim simpatijama vezanim za predstojeće Svjetsko prvenstvo u Rusiji.

– Ja sam uvijek bio fan Njemačke i njihovog fudbala, ali je tu još velikih nacija i odličnih reprezentacija, prije svih Brazil koji ima odličnu ekipu. Još ako im se oporavi Neimar, biće silni, zatim je tu Španija, a mislim i da je trenutak da Englezi naprave iskorak, pa zatim i Argentina. A dosta će zavisiti i od forme velikih igrača, posloženosti timova, na kraju i sportske sreće! Ipak, tipujem na Njemačku!

Nezaobilazna tema razgovora sa Slobodanom Starčevićem su i kolege, treneri, a on posebno izdvaja trojicu.

– Ne mogu a da ne spomenem Vladu Jagodića. On mi je dao priliku da uđem u bh fudbal. Poslije njega sam imao sreću da sarađujem sa pokojnim Zvezdanom Cvjetkovićem koji je manire velikog kluba kakav je Dinamo donio u Banjaluku i za samo ta dva i po ili tri mjeseca naše saradnje pokrenuo neke procese razmišljanja u meni. Takođe, imao sam veliku sreću da sam otišao u mali klub kakav je Frajburg, gdje sam odradio stažiranje neophodno za ”profi” licencu, i tamo sreo čovjeka koji se zove Kristijan Štrajh. On je još od 1997. godine u klubu i sada je jedan od najpoželjnijih njemačkih trenera. A Frajburg je sve ono o čemu smo govorili, mali klub, dobar skauting tim, dobar koncept treninga, uslovi koji su dostupni i bh fudbalu i ja mislim da je to idealan primjer za sve naše klubove da vide kako se kroz takav pristup može mnogo napraviti. Ja sam bio duboko nesrećan kada nisam dobio priliku da stažiram u Dortmundu, a onda sam ”progledao” u Frajburgu.

Na kraju smo ga pitali, koja zemlja bi mu najviše prijala, naravno poslije BiH.

-Austrija!

Nismo ga pitali da li zbog skijanja, ili zbog fudbala, zaključite sami….Ipak, je Slobodan Starčević doktor, ali zelenog terena……

S. Kotaraš