Proslavljeni jugoslovenski košarkaš, Zoran Moka Slavnić, član sjajne generacije koja je na Olimpijskim igrama u Moskvi, 1980. godine, osvojila zlatnu medalju, smatra da je bar pet igrača te reprezentacije moglo bez ikakvih problema da zaigra u NBA ligi.

Prema njegovom mišljenju, NBA lige je već decenijama u krizi što je osnovni razlog odlaska velikog broja košarkaša iz Evrope u SAD.

Bolji dokaz za tu moju tvrdnju ne treba od činjenice da su u posljednjih 40 godina imali samo četiri prava, istinska asa – Medžik Džonsona, Majkl Džordana, Kobi Brajanta i, sada, LeBron Džejms. Njihova baza je iscrpljena pa sada i polovni igrači iz Evrope odlaze u NBA – kategoričan je Slavnić.

U vrijeme kada je reprezentacija BiH harala svijetom i Evropom, nije bilo Evropljana u Americi, ali Slavnić ističe da je i tada bilo i te kako kvalitetnih igrača koji su imali mjesta u svim tamošnjim klubovima.

– Kako da ih nije bilo, najmanje pet! A to su, prije svih, Krešimir Ćosić, Dražen Dalipagić, Dragan Kićanović, Mirza Delibašić i Ratko Radovanović. Mislim da tada uopšte i nije bilo Evropljana u NBA ligi, ali su kasnije sve nadoknadili Toni Kukoč, Dino Rađa, Vlade Divac, a pogotovo Dražen Petrović!

Kako sam kaže, dosta prati košarku u cijelom regionu, pa tako i u BiH, ali i tvrdi kako je Srbija lider ”basketa” na ovim prostorima i da će to biti još jako dugo.

– Ovi prokleti FIBA prozori su pokazali koja zemlja je stvarno dominantna i ko ima kvalitet. Ako nemaš igrača za prvih deset, moraš da ih imaš među sljedećih deset? A to je Srbija pokazala da ima. Uostalom, činjenica je da je Srbija u regionu tokom svih ovih godina bila lider kada je košarka u pitanju i tako će i da ostane! Tamo je jednostavno nepresušni izvor talenata i ja se za košarku u Srbiji ne brinem –ističe Slavnić.

Legendarni košarkaš pokazao se i kao odličan poznavalac prilika u BiH.

– Pratim košarku u cijelom regionu, pa tako i u BiH, bar koliko mi to dozvoljavaju novine i TV programi. Neosporno je da je košarka u BiH sada u velikoj krizi i da treba mnogo da se radi da se iz nje izađe. Istina, Bosna se polako diže, što je dobro, Igokea je trenutno apsolutno dominantna, ali da bi vaša liga bila jaka, trebao bi da se i Široki vrati na nekadašnje grane, kao i Sloboda, pa Borac… Da li će to biti u skorijoj budućnosti ili ne, to zavisi najviše od političara i ljudi koji vode sport. Kažu ”šta će politika u sportu”, a ja pitam ”ko daje pare”. To je ključna stvar. Sportu su potrebni političari, ali da daju pare, a ne da ga vode, jer to ne znaju i ne treba da se mješaju!

Inače, Zoran Slavnić bio je gost banjalučkog Košarkaškog kluba invalida na turniru Evrolige 3, i istakao je kako je ova verzija košarke ”više od sporta”!

– Ovo je zaista više od igre, baš kao kad je Jugoslavija, u moje vrijeme, pobjeđivala Ruse! Nisu to bile samo pobjede na sportskom terenu nego mnogo više od toga. Ko razumije, nadam se da će i shvatiti, a ja znam da sam prisustvovao jednom spektaklu neviđenih razmjera. Jer, ljudi nisu ni svjesni snage i jačine emocije koju donosi jedan ovakav turnir. Prošao sam cijeli svijet, igrao sam protiv svih najboljih svjetskih igrača, protiv najjačih reprezentacija na svijetu, ali ovako nešto nisam nikada doživio. Samo jednom sam imao priliku da gledam jednu revijalnu utakmicu i nakon ovog turnira sam se ”zaljubio do koske” u ovu košarku – zaključio je Zoran Slavnić.

 

Tuga zbog odlaska Sabita Hadžića

Bh. košarka je prije nekoliko dana ostala siromašnija za jedno veliko ime, Sabita Hadžića, a Zoran Slavnić kaže kako ga je ta vijest izuzetno ratužila.

Sjećam ga se odlično, bio je zaista veliki suparnik na terenu protiv kojeg si, ako želiš da pobjediš, morao da izvučeš i posljednji atom snage. Nismo igrali za reprezentaciju Jugoslavije jer je on bio u generaciji koja je došla iza one moje. Bio je pravi atleta i odličan igrač. Žao mi je kada pročitam ili čujem za bilo koga koga poznajem da je otišao, a pogotovo ako je to sportista. Bilo mi je zaista teško kada sam čuo da je preminuo u Antaliji, ne znam šta da kažem, osim da njegovoj porodici i prijateljima ovim putem izrazim najiskrenije saučešće! Eto, nakon mog velikog prijatelja Mirze Delibašića, još neki meni dragi ljudi su prije vremena otišli na onaj svijet, što me zaista žalosti.