Nakon 18 godina dojučerašnji napadač Borca Saša Kajkut okačio je kopačke o klin i preuzeo dužnost šefa skauting službe premijerligaša sa Gradskog stadiona.

Zadovoljan je onim što je postigao za tih 18 godina dok bi, prema vlastitom priznanju, neke stvari mogao i bolje da uradi. Ipak, najvažnije mu je da je sve što je postigao, uradio sam.

– Sam sebi sam odredio put, nikada nisam imao pravog i jakog menadžera, niko mi ništa nije poklonio, nikome nisam ništa ostao dužan i kada se osvrnem, zaista moram da budem zadovoljan. Možda je i bilo nekih propusta koje bih promijenio da mogu, ali, generalno, moram da budem zadovoljan. Dosta igrača iz moje generacije, možda i talentovanijih, nije uspjelo, a ja sam imao zavidnu inostranu karijeru uspješnu u svim segmentima. I to u vrijeme kada je bilo mnogo teže otići vani nego sada – rekao je Kajkut.

U seniorskoj konkurenciji debitovao je u dresu Borca, da bi potom igrao u Hrvatskoj, Moldaviji, Azerbejdžanu, Hongkongu i Grčkoj. Posljednjih pet godina proveo je igrajući u Premijer ligi, a karijeru je završio tamo gdje je i počeo, na banjalučkom Gradskom stadionu. Za svaku sredinu u kojoj je živio ima samo riječi hvale, ali je ipak izdvojio neke od destinacija.

– Bez dileme, Grčka je najljepša zemlja za život od svih u kojima sam igrao. Tamošnja prva liga bila je veoma kvalitetna, imaju sjajne stadione i frenetične navijače. Čovjeku više ništa ne treba da bi bio zadovoljan i srećan. S druge strane, najegzotičnija destinacija definitivno je Hongkong. Imaju odvojenu ligu od Kine, fudbal im je dosta kvalitetan i uopšte ne zaostaju za vodećim azijskim zemljama. O životu u tom “mravinjaku” da i ne govorim – prisjetio se Kajkut.

I ostale zemlje gdje je igrao ostavile su na njega dubok utisak i rado se sjeća svih klubova za koje je nastupao.

– U Azerbejdžanu sam takođe uživao, proveo predivnu godinu i to ne može da poremeti ni jedina teža povreda koju sam imao u karijeri. U pitanju je bio skočni zglob zbog kojeg sam pauzirao tri mjeseca. Bio sam i prvi fudbaler iz BiH koji je zaigrao za Šerif iz Tiraspolja i, da ne ispadne da se hvalim, otvorio sam vrata ostalim igračima koji su igrali u Moldaviji, između ostalih Ognjenu Vranješu i Ivanu Crnovu – prisjetio se Kajkut.

Za 18 godina karijere odigrao je veliki broj utakmica, ali je za njega samo jedna definitivno “broj jedan”.

– Bez sumnje, utakmica koja je obilježila moju karijeru je revanš meč finala Kupa BiH na “Grbavici” kada smo sa Željezničarem odigrali 2:2 i na terenu jednog od naših najljućih rivala osvojili ovaj trofej, a ja postigao drugi gol. Od ostalih, pamtim i het-trik u dresu Čelika protiv Sarajeva za pobjedu od 3:2 i to nakon preokreta sa igračem manje. Bilo ih je i u inostranstvu, a među njima se ističe i meč protiv Bešiktaša u Turskoj u kvalifikacijama za Ligu šampiona u paklenoj atmosferi. U Grčkoj, opet, svi derbiji protiv Olimpijakosa, Panatinaikosa, PAOK-a – rekao je Kajkut.

U karijeri je postigao stotinak golova, neko će reći da je to za rasnog strijelca kakav je Saša malo, ali potrebno je znati da on nije uvijek bio u ulozi centarfora.

– Nisam uvijek bio najistureniji, često sam igrao drugog špica, čak i na poziciji veznog fudbalera ili krila. Ali uvijek je bilo golova, a neke od njih posebno pamtim. Recimo, moj debi za Baku protiv Budućnosti iz Podgorice i pobjeda od 2:1 uz jedan moj pogodak. U Šerifu protiv Andore kada sam ušao u igru u finišu i odmah pogodio mrežu. Meni je to ostalo u pamćenju zato što sam postao prvi igrač iz Republike Srpske koji je postigao pogodak u nekom od evropskih takmičenja. Na domaćim terenima pamtim dva gola za Zrinjski u Bijeljini koji su “plemićima” donijeli titulu prvaka BiH. Ušao sam na teren u nastavku, a interesantno je da taj meč nije trebalo da igram. Interesantno, Radniku sam dao najviše golova, tresao sam im mrežu u dresu svih klubova za koje sam igrao – kazao je Kajkut.

Na kraju, sada već bivši prvotimac Banjalučana želio je da posebno istakne neke detalje iz svoje karijere.

– Sve na stranu, ali igranje za Borac je nemjerljivo. Zato mi je to osvajanje Kupa BiH najveći uspjeh, i emotivno i igrački i svakako. Izdvojio bih još i nagradu kada sam od strane igrača i trenera proglašen za najboljeg igrača lige u sezoni 2012/13, kao i nagradu navijača Čelika za najboljeg igrača Zeničana te iste sezone – dodao je Kajkut.

Tek treba da se uhodam

Čelnici Borca imenovali su Sašu Kajkuta za šefa skauting službe, što je za nekadašnjeg napadača potpuno nova funkcija.

– To je za mene nešto sasvim novo i trebaće mi malo vremena da se uhodam. Tek treba da napravim program rada i oformim tim ljudi sa kojima ću sarađivati i nadam se da ćemo biti uspješni. Na prvu ruku, djeluje interesantno. Dešavalo se da propustimo talente, ali i da angažujemo fudbalere koji su se poslije pokazali kao promašaj. Nadam se da sa svojom ekipom neću imati takvih trenutaka – rekao je Kajkut.

“Glas Srpske”