Sara Marković, 23-godišnja Banjalučanka i reprezentativka BiH, godinama je bila članica UOK Banjaluka, a od ove sezone nastupa u Sjevernoj Makedoniji za Nakovski Volley iz Strumice. Jedan zanimljiv razgovor sa djevojkom iz Slatine, koja je prve korake napravila u gradu na Vrbasu, a sada već kroči ka velikim visinama….

Koja ti je do sada bila najbolja ili najdraža utakmica u karijeri?

-Najdraža utakmica mi je svakako Balkanijada 2019. godine sa reprezentacijom.

Kako si počela trenirati odbojku i kada si je zavoljela?

-Počela sam u 7. razredu osnovne škole. Jednostavno sam sa bratom otišla na par treninga, vidjela da mi taj sport prija i tako sam ga zavoljela.

Kako je došlo do odluke da nastaviš karijeru u inostranstvu?

-Shvatila sam da moram nastaviti svoju karijeru u inostranstvu i odlučila sam da to za sada bude Sjeverna Makedonija.

Kakvi su tvoji prvi utisci o klubu i ekipi?

-Utisci su odlični. Cijela ekipa me jako dobro prihvatila i stvarno sam zadovoljna.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan u klubu?

-Uglavnom kada ustanem ujutru spremim se i idem u teretanu gdje odradim trening sa ekipom i trenerom. Nakon toga imam slobodno vrijeme do večernjeg treninga u hali, koje nastojim iskoristiti kvalitetno i za odmor.

Kako protiče sezona i kada se igraju utakmice?

-Sezona protiče odlično i cilj je osvajanje titule prvaka. Krajem marta nas čekaju jako bitne utakmice – Kup i play-off. Utakmice se uglavnom igraju vikendom, ali ponekad može doći do promjena pa budu i drugim danima.

Imaš li sportskog idola?

-Naravno da ih imam nekoliko, ali svakako bih izdvojila Tijanu Bošković jer mi je oduvijek bila idol.

Pratiš li i druge sportove osim odbojke?

-Ponekad pogledam košarkašku utakmicu, a zanimljivi su mi i borilački mečevi.

Kakav je život u Sjevernoj Makedoniji?

-Iskreno, nije loš. U početku mi je bilo teško da se naviknem jer je to bio moj prvi transfer, ali sada je sve mnogo lakše.

Prepoznaju li te ljudi na ulici kao odbojkašicu?

-Mislim da me prepoznaju jer je Strumica manje mjesto. Ljudi ponekad reagiraju iznenađeno kada me vide, ali mislim da je to normalno u takvim sredinama.

Imaš li ambicije da zaigraš u nekom jačem evropskom klubu?

-Ambicije su uvijek velike, ali idem korak po korak.

Pratiš li svoj bivši klub i koliko ti znači podrška iz Banjaluke?

-Iskreno, u posljednje vrijeme ne pratim mnogo jer sam fokusirana na ligu u kojoj igram i obaveze prema klubu. Ipak, podrška iz Banjaluke mi mnogo znači jer sam tamo počela da se bavim ovim sportom.

Za kraj – imaš li neku poruku za mlade ili nešto što želiš dodati?

-Željela bih poručiti ljudima da se što više bave bilo kakvim sportom, jer se kroz sport može mnogo toga naučiti.