Reprezentacija Republike Srpske odavno nema više nikakvog smisla. Nešto što treba da bude naš ponos i dika, Fudbalski savez RS je odavno devalvirao i doveo da to bude privatni putujući cirkus u režiji Branimira Tulića i Rodoljuba Petkovića.

Kako objasniti igranje na nižerazrednim fudbalskim turnirima, pokušavajući stvarati nešto imaginarno i sveto, jer, tobože, svi koji su protiv reprezentacije su izdajnici i neprijatelji.

Na žalost, dvojac bez kormilara, svjesno to čini, ne bili sakrio suštinu cijele ove lakrdije. Naime, Rodoljub Petković već broji sitno do penzije, a traži rješenje da ostane u fudbalu. Sada je i definitivno odlučio da se posveti menadžerisanju. Već je i napravio prvi transfer i to Dejana Maksimovića iz Mladosti iz Doboja kod Kaknja „prodao“ je u Istru 1964, uz to odvezavši navedenog igrača službenim vozilom FSRS.

Petković-Tulić isključivo reprezentaciju koristi za vlastite potrebe – menadžerisanja. Nije ni čudo što, na posljednjem Izvršnom odboru FSRS nije određen selektor seniorske reprezentacije, jer ti igrači se slabije “prodaju”, nego su zanimljivija i lakša prodaja fudbaleri iz mlađih kategorija.

Osnovni zadatak Branimira Tulića, koordinatora mlađih reprezentativnih selekcija je da uzme sve kontakte roditelja, pa ako su zainteresovani da ih ovaj dvojac zastupa, biće i pozivani i dalje u reprezentaciju Srpske, a ako nisu, onda više nisu za reprezentaciju. Zato i ne čudi da se pozivaju u reprezentaciju i mladi fudbaleri, koji čak nisu ni registrovani za bilo koji klub, da imamo i repezentaciju U-13, koju niko nema, a kako stvari stoje uskoro će se formirati i U-11, U-10, U-9…

Dokle smo stigli vidimo, a ostaje da se vidi dokle će fudbalska javnost dozvoliti ovakav cirkus.