Na svečanosti izbora najboljih sportista, u sportskoj dvorani u Mrkonjić Gradu, Slobodanu Dakiću, našem dugogodišnjem dopisniku iz ove opštine, dodjeljeno je visoko priznanje! Za zasluge u oblasti razvija sporta i fizičke kukture u Mrkonjić Gradu.

Ovo je njegova besjeda o tome, najmanje što mi možemo uraditi za našeg Slobu…..

U prevodu zaslužni sportski radnik! Životno dijelo, kako to negdje “krste”.

Zahvalnost mojim saradnicima iz FK Slobod na prijedlogu. Koji su podržali svi članovi stručnog žirija i sportski kolektivi! Gotovo cijeli svoj život posvetio sam sportu! Najviše fudbalu, ali ništa manje košarci, atletici, džudou, odbojci…školskom sportu. Napisao sam hiljade novinskih članaka, uradio radijskih i TV priloga o sportu u Mrkonjić Gradu, ali i susjednim opštinama. Cijela jedna sportska istorija nalazi se na mojim novinskim šlajfnama.

A iskreno nije bilo lako. “Čučiti” blizu pola vijeka na “Lukama” na suncu, kiši, vjetru, pasijoj hladnoći…Biti brži od vremena, bez telefona na stadionu poslati izvještaj sa Slobodine utakmice. I zamislite uvijek na vrijeme! Nije ništa lakše ni sada, uslovi rada za novinare na našim stadionima su loši! Ali ne kukam!

Uz svoj novinarski rad, uvijek sam u Slobodi bio angažovan kao i sportski radnik. Pomagao koliko sam znao i mogao! I to volonterski, bez materijalne nadoknade! A iskreno znao sam dosta i uvijek bio uz klub. I kada smo između sebe skupljali po marku, da isplatimo troškove službenih lica!

Ponosan sam na činjenicu da sam bio dio tima koji je imao viziju i trasirao izgradnju infrastrukture! Herojski se radilo i mnogo uradilo! Ne želim da budem skroman, zbog ljudi koji su bili dio toga tima! Ljudi iz uprave lokalne zajednice! A mnogi su nam “podapinjali”! Ali nisu uspijeli! Na sreću sporta, fudbala!

Do sada sam dobio dosta značajnih priznanja opštinskih, ali i republičkih i državnih od one naše velike države. Laskaju priznanja, ali za mene su uvijek dodatna obaveza i podstrek. Za nova angažovanja. I za nova “čučenja” na “Lukama”, kao što je bio slučaj i na nedavnoj utakmici sa trnskom Slogom. I novi susret sa sportskim radnicima iz Trna, Banjaluke…i našeg grada. I iskreno, nigdje se bolje ne osjećam kao na “Lukama”. I tako svi smo mi prolazni! “Luke” i Sloboda su vječni!

Još puno izvještaja i šlajfni dobri naš Slobo, od redakcije našeg portala……