Samir Cerić je u posljednjih nekoliko dana najtraženija ličnost na sportskim meridijanima, barem na našim prostorima. Kontroverzni biznismen iz London preuzeo je Željezničar. I dok su se sarajevski mediji utrkivali kako da mu se povuku pod kožu, aludirajući na navijačke strasti Cerić je sve iznenadio odgovorom:
– Znate svi da sam rođeni banjalučanin. Od treće godine sa ocem i djedom pratim Borac, čak sam bio i dio ekipe na nekim gostovanjima. Prva ljubav zaborava nema – poručio je Cerić.
Radovao se on i divio Špici, Buvaču, Matejiću, Bilbiji, Karaliću, Durgutoviću, Malbašiću, Alaru, Mišeu, Batroviću, Štavljaninu, Ratkoviću, Bogdanu, Lukiću…
Valjda je sad i raji iz Sarajeva jasno, za koga je IN navijati. Predsjednik “najvećeg kluba” Samir Cerić za Borac, pa budući predsjednik NFSBiH Vico Zeljković za Borac, selektor mlade reprezentacije BiH Slobodan Starčević za Borac, trener “velikog kluba” iz Sarajeva Vinko Marinović za Borac, srpski član i predsjednik Predsjedništva BiH Milorad Dodik za Borac…. Dosta je, i onako ih već boli glava….
”Prijatelj'u” radilo se o makljaži kako kažeš grupice kojiu je predvodio fudbalski sudija Željko Vukić. Koliko je Vukić beskrupulozan i nevaspitan najbolje potvrđuje činjenica da se pred prepunim tribinama skinuo go, okrenuo golo dupe prema prepunim tribinama dvorane i pljeskao se po goloj guzici.
U tome i jeste problem taj nevaspitani Željko Vukić je danas profesor na državnom Fakultetu fizičke kulture i sporta u Banja Luci a visoko kotira u banjalučkoj sudijskoj organizaciji. To se zove erozija morala.
Dodik za Borac? Ma da ona makljaža borčevaca na tribinama je bila košarkaška “priča”. Aj ne serite i vi iz Pravde.