Fudbalski klub Romanovci, iz istoimenog pitomog mjesta u srcu Lijevča polja, nije klub o kojem se priča, ali jeste klub koji želi ostati na fudbalskom nebu Gradiške, ali i Republike Srpske.
A nije im bilo lako….
Klub je osnovan sada već davne 1955. godine, ali do protekle jeseni posljednju deceniju i po proživljavao je pravu golgotu! Naime, Regulacionom planom auto-put Banjaluka – Gradiška, prošao je direktno preko starog terena FK Romanovci! Tačno preko pola terena, ostao je jedna gol od cijelog terena. Malo politička situacija, malo obećanja da će se biti izgrađen brzo novi teren, a najviše uljuljkanost i naivnost ljudi koji su vodili klub, dovelo je do toga da Romanovci 15 godina budu podstanari. Igrali su u obližnjim Vilusima, i nadali se da će se vratiti na svoje…..Ali klub nisu ugasili, i na tome im treba odati prizanje, jer podstanar je najteže biti….
I krenula je realizacija projekta graadnje stadiona. Najviše mještani, ali i lokalne zajednice Gradiške i Laktaša, prema kojima gravitira ovo selo, potom FSRS, i stadion sa modernim pratećim objektima je nikao ni iz čega!
A, još jedan čovjek koji je pomogao jeste Vico Zeljković. Danas predsjednik FSBiH i Fudbalskog saveza Republike Srpske, član UEFA tijela, kako kažu mještani najpoznatije ime sela. I oni kažu da je Zeljković lično pomogao najviše, i to iz svog džepa, jer je emotivno vezan za klub. Upravo u Romanovcima kao dječačić trčkarao je za prvom loptom, dok je njegov otac Spasan vodio klub. Prve ljubavi se nikada ne zaboravljaju, pa tako i Zeljkovićeva sa FK Romanovci. Otuda i plaketa, da se ne zaboravi ko je pomogao kada je bilo najpotrebnije.
A, u Romanovcima će se lopta kotrljati i dalje, na novom terenu, na kojem ima još uvijek dosta posla, ali prvi korak je napravljen. Sada omladina Romanovaca ima svoj dom, odnosno imaće ga uskoro u kojem će moći provoditi 24 časa dnevno. To i jeste cilj ljudi koji vode klub, da im mladost ostaje u plodnim ravnicama ovog sela.
Inače, Romanovci se danas takmiče u Gradskoj fudbalskoj ligi Gradiške (jedan stepen ispod Kajzerice), i posljednji su na tabeli, sa sedam poraza iz isto toliko utakmica. Ali oni su ipak pobjednici, jer takmiče se i vide neku bolju budućnost, u kojoj će biti i poraza i pobjeda, jer život je satkan od njih. To u Romanovcima najbolje znaju……
Klub je sve ove godine opstao zahvaljujuci samo Zoranu Devicu, covjeku koji je vlastitim sredstvima pomagao, a da ne pricam da je svaki dan proveo radeci na objektu sa slike.