Pisao sam već, u prošlom pismu, o tome koliki je direktor Rukometnog kluba Borac, Vladimir Branković, lažov ali i koliko ne poznaje istoriju kluba kojeg će, ako ga neko ne zaustavi, odvesti ravno u propast.

To ću u ovom pismu i obrazložiti uz pomoć nekoliko primjera, a krenuću sa posljednjim njegovim izjavama datim u emisiji na Elta TV, u ponedjeljak, 24. jula.

Taj samozvani sportski direktor i ”Baron Minhauzen” je u toj emisiji, govoreći o izgradnji sopstvene Sportske dvorane, rekao kako RK Borac nije registrovan za ugostiteljsku djelatnost koju bi mogao da obavlja u sklopu iste dvorane. Dakle, on ili laže ili toliko ne zna o radu RK Borac!

Kao prvo, RK Borac je svojevremeno registrovao svoje preduzeće koje je trebalo da obezbijedi normalno finansiranje kluba, a tadašnji predsjednik Izvršnog odbora Opštine Banjaluka, Rajko Kasagić, me je pitao šta treba Borcu? Nudio nam je da nam generalni sponzor bude Banjalučka pivara ili fabrika duvana, ali sam ja to odbio i tražio da nam omogući da dobijemo u zakup neke od poslovnih prostora koji su bili u vlasništvu Grada.

Tako smo dobili poslovni prostor u Ulici Marije Bursać broj 5, lokal u kojem su se prodavale cipele, zatim podrum u Gospodskoj ulici broj 15 (ugostiteljska djelatnost – ”Sedmerac”), potom u Srpskoj ulici broj 6 (”Bumerang”), te vlastiti lokal u Srpskoj ulici broj 16 i 18 gdje su bile trgovina.

A dobili smo i poslovni prostor u Ulici Maršala Tita (Kralja Petra I Karađorđevića) 113. Taj prostor nam je u ratu oteo tadašnji predsjednik opštine Banjaluka, Predrag Radić, kako bi tu smjestio svoju stranku DPS. Umro je, na žalost, a nismo progovorili iako smo do tada imali veoma korektne odnose.

Imali smo i na Stadionu sportskih igara vlastiti objekat, tombolu, i sve to nam je pomagalo da klub normalno živi i radi.

Međutim, žalosno je što se naš tadašnji predsjednik Skupštine RK Borac, Krstan Simić, kao Načelnik opštinske komisije za prostorno uređenje, zbog svojih ličnih interesa, te sa svojim prijateljima iz Opštine, srušio ”mali Borčev stadion” kao i našu zgradu gdje je bila tombola. Znam i pod kojim uslovima je pristao da se to uradi, ali o tome ću kasnije. Svu tu dokumentaciju, za ne daj Bože, uvam u sefu banke!

U sklopu SD ”Borik” naš član uprave, pokojni Ratko Dejanović, imao je ideju da Borac napravi motel i depadans sa 22 sobe gdje bi boravili naši igrači, kao i ekipe sa strane koje nam dolaze u goste.

Razgovor na tu temu, još tamo početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, Dejanović obavio sa tadašnjim direktorom ”Borika”, Draganom Prletom Tošićem, arhitektom Dvorane Sejom Zahirovićem, te predstavnikom Opštine Banjaluka, Mudžavidom Bućom.

Svi oni su bili saglasni sa ovom idejom, da bi onda Prle Tošić, nakon samo nekoliko dana, sve prevario i počeo da, na mjestu gdje se planirao motel, gradi teniske terene, a na tom mjestu se danas nalazi groblje boraca poginulih u posljednjem ratu.

Prema tome, da poručim Vladimiru Brankoviću da, ako nešto priča i laže, prvo provjeri kako stoje stvari i šta je prava istina!

Druga ideja pokojnog Raleta Dejanovića bila je da u poslovnom prostoru u Ulici Maršala Tita 113 napravimo klupske kancelarije, a prostor u potkrovlju Ulice Veselina Masleše 13 pretvorimo u klupski muzej. Imali smo već i idejno rješenje, a napravio ga je naš bivši igrač velikog rukometa, Banjalučanin Tihomir Štraus Tićo.

Sada bi Branković sve to rušio, baš kao i Stojan Atlagić čije je otac Petar ”krv propišao” da bi ga Borac uopšte i kupio!

I da poručim Vladimiru Brankoviću kako su prethodne generacije radile u klubu iz ljubavi prema Borcu, a on i njegovi sateliti rade isključivo iz koristi i radi vlastite promocije!

Uspjeli su da mladog, poštenog i krajnje sposobnog momka, Savu Kovačevića, izmuzu i onda ga, normalno, otjeraju iz Borca. Živo me interesuje koju će sada budalu da nađu da ih pokriva.

Takođe, našli ste neiskusnog Mirka Mikića da imenujete sa sportskog direktora, oteli ste mu generaciju i sada će te, baš kao i Gorana Malića, da ”pišate” po njemu!

Šta će sada biti sa Borcem, to bi trebalo da bude nagradno pitanje za publiku!

Miro Bjelić