Na adresu našeg portala stiglo je pismo jednog roditelja iz Novog Grada, koji je na zanimljiv način “slikovot” opisao sve ono što se događalo na turniru za dječake “Bambino Kupu” koji je održan u Bosanskoj Krupi.

Pismo prenosimo u cjelosti:

U neka normalna vremena smo učeni da je sport nešto najčistije u svakom društvu. Da sport i viteštvo uvijek idu zajedno.

Ima nas koji i danas učimo svoju djecu tim i takvim stavovima.

U BiH su moralne teze odavno diskutabilne. Nažalost i u sportu. Jos žalosnije, i u onom najranijem. U sportu u kojem nema kategorije, u kojem igraju djeca od 6-7 godina. I šta bi tu trebao biti cilj i svrha? Evo šta je nekima.

  1. juna 2017. godine u Bosanskoj Krupi je održan “Bambino cup”. Učesce je uzelo 10 ekipa, a kotizacija je 100 KM po ekipi. Važna stavka!

Ekipa KFSŠ Bubamara Novi Grad je uzela učešće.

Došli smo sa 7 igrača jer ih više i nemamo u generaciji 2010-2011, čak su tri iz generacije 2011.

U grupi smo odigrali 4 utakmice:

1.kolo protiv Dubice 1:0

2.kolo protiv Krupe 1:0

3.kolo protiv Spartak BL 1:0

4.kolo protiv Cazina 0:0

Ubjedljivo prvi u grupi i idemo na Zmajeve iz Sanskog Mosta u polufinalu.

U polufinalu trener suparničke ekipe ( ime ne znam, a i nije nikakva šteta što ne znam, naprotiv), traži pasoš za našeg golmana. Nemamo nijedan pasoš i ne daju nam da golman brani. Organizator Meho Avdić prepušta odluku trenerima, gdje se završava tako da Avdić nema “snage”, a taj neki ima i igramo samo s 5 igrača (potpuno bez golmana) u polju protiv 5+1.

Svojom voljom bez golmana da pokažemo dotičnom da radi nonsens. Da ga posramimo. Ali teško je posramiti…da ne kažem.

Gubimo meč 2:0, a drugi gol dobijamo sa 4 igrača. Ne zbog isključenja, već zbog povrede jednog dječaka. A kod povrede, taj bezimeni gospodin iz Sanskog Mosta bodri dječaka koji je napravio faul sa BRAVO, BRAVO.

Nepravda, kao pratilja ljudi koji žive na ovim prostorima se nekako odomaćila.

Ali šta je sa ljudskošću, obrazom, uvjerenjima. Šta je sa sportom? Sportom za djecu od 6-7 godina.

Avdo Mehiću, domaćine, gospodine iz Sanskog Mosta, šta za vas znači pedagogija? Šta za vas znači viteštvo? Šta za vas znače prolivene dječije suze? Šta za vas znače vaši gosti? Šta za vas znači sport, sportsko viteštvo? Da li vi nas Avdo gledate samo kao ljude koji trebaju platiti kotizaciju od 100 KM? 

Da li ste nas zvali da bismo kod vas potrošili novce na roštilj, sokove, vodu, sladolede, kafu? Da li ste svjesni da su mnogi od nas jedva dobili dan da djecu dovedu.

Ponizili ste nas kao ljude, kao komšije, kao roditelje, kao sportske radnike.

Ako vam je cilj da takav kup odrzavate samo jednu ili dve godine, na dobrom ste putu. Jer lako je rastjerati. Treba sakupljati.

A gospodinu iz Sanskog Mosta moram poručiti. Da ste vi trener mom djetetu, odmah bih ga ispisao. Od vas će možda naučiti da igra fudbal. Ali, da bude pošten, da bude častan, da bude voljen, da bude cijenjen, da bude prijatelj, da bude čovjek, to neće. Duboko sam siguran. To je danas moglo vidjeti 100-ak djece, učesnika, koji još ne znaju šta je nepravda. Ili sada znaju kada ste vas dvojica to pokazali i prikazali.

Dragi roditelji, donijeće vam dijete medalju, pehar ili šta već, ali nije to najvažnije.

Najvažnije je da dođe srećno i da izraste u zdravog i čestitog čovjeka.

Zato dobro razmislite gdje ga i u čije ruke dajete. Ne dajte da vam djecu gledaju kroz članarinu, da vam turnire gledaju kroz kotizaciju, da vam priznanja donose kako to radi gospodin iz Sanskog Mosta. Trener Zmaja. Pedagog u pokušaju.

S takvima bićete veoma brzo i vi razočarani i kao ljudi i kao roditelji, jer takvi ne prezaju od ničega.

Tekst sam morao napisati, ali da sve nije tako crno uvjerila su me djeca i njihovi treneri iz Bihaća, Banja Luke, Cazina, Dubice,…

Samo se trebamo boriti da njih 100-ak koji su igrali i 10-ak koji su ih vodili kreiraju sudbine naše djece, a ne Avdo Mehic i bezimeni pedagog iz Sanskog Mosta.

Sportski, roditeljski i ljudski pozdrav.