Krupa defintivno za zelenim stolom nije potvrdila ono što jeste za zelenim terenom, pa ni ove godine neće vidjeti Premijer ligu BiH. Različiti su komentari na sva ova dešavanja, od podrške do toga da ih treba poslati u najniži rang takmičenja. Pred nama je pismo jednog roditelja, koji se kroz život dotako i banjalučke fudbalske muke, trebaju li nam dva premijerligaša…..

Mnogo puta oni koji me poznaju i prate moje objave glavna tema uvijek je bio fudbal. To je zato što sam oduvijek fudbal mnogo volio a danas kad moj Mićko igra to je tek za mene više od igre.
Nekad davno u školskoj klupi ja i Jovo Mitrović znali smo nabrojati sastave komplet lige bivše Juge. I tako dok smo mi provjeravali jedan drugog od Vardara, do Olimpije uhvati nas profesorica i svima pokaza šta nas dvojica radimo na času dok drugi pišu lekcije.
Rat je kao i obično sve pokvario što je valjalo pa i fudbal.
Te godine 1994 održavalo se svjetsko u SAD – a. I dok je svijet uzivao u majstorijama Romarija, Bebeta, Roberta Badja i ostalih majstora mi smo bili znamo svi gdje. Ipak svijetlo na fudbalskom nebu ni kod nas se nije gasilo. Mi smo pikali loptu gdje smo god stigli. I na ratištu je bilo strašnih igrača i fudbala izmedju ratnih jedinica. Moj najčešći saigrač u tom vremenu bješe Drago Pantić mlada uzdanica Poleta iz Broda i ubojiti tandem sa Veldinom Karićem kasnije uspješnim fudbalerom koga rat nije spriječio u karijeri.
Fudbalski radnici nisu mirovali, dali su od sebe sve da skupe, posloze i organizuju najpre Savez a onda i takmičenje nazvano Kup RS. Zadivljujuće sa ove tačke gledišta.
Igrači su skupljani po ratnim jedinicama.
Te 1994 g pamtim dobre igre našeg FK Podgrmeča u Kupu RS . Predovodjeni trenerom Rankom Tešićem i golmanom Indjićem, Žiletom Stuparem, Bogdanom Batom Miljušem ( kasnije poginulim borcem VRS) došli su do četvrtfinala obimnog takmičenja u kojem je učestovalo sve sto ćula loptu .
Sjecam se utakmice protiv Elektrobosne Jajce sa zvijezdom u najavi Oliverom Jandrićem, kasnije mojim kolegom Simom Prnjićem i njegovim bratom Branom
( kasnije poginulim borcem policije), razmjenjenim poslije rata.
Onda dolazi čuveno finale Kupa izmedju Kozare i Sloge Doboj. Na klupi Kozare , Borče Sredojević ko mene poznaje ne treba da se pita otkud znam za Borčeta.
Ipak moje simpatije su na strani Sloge jer je tamo sedmica Bjelanovic iz naseg bataljona policije, pa jos jedan momak desetka iz Djurine policije , pa Petrović i jos neki sa kojima sam igrao rekreativno.
Finale gubi Sloga na penale.
Sve u svemu igralo se u ratu, sportisti i radnici su davali sve od sebe da bar za trenutak ublaže ratne muke. I nebi bilo čudo da su nekad i zaracene strane organizovale utakmicu.
Poslije rata svi opet daju od sebe da normalizuju i da narod istinski uživa u najljepšoj sporednoj stvari na svijetu. Svi mi zajedno učismo dijecu da uživaju, da se takmiče, razvijaju prijateljstva i pomažu jedni drugima.
Danas je FK Krupi odlukom drugo stepene komisije nije izdata licenca za učešće u Premijer ligi BiH naj elitnijem takmičenju u zemlji. I ako je treci put za redom prvak RS a presudno je bilo zamisli FK Borac B.Luka nije izdao dozvolu za alternativni teren a samo ga on posjeduje…Žalosno da ne moze žalosnije.
Kazu iz Borca već su dali BSK- u koji ce igrati u Prvoj ligi RS…( ne vjerovatno).
Sloboda je dala Tuzla sitiju, Radnik , Zvijezdi 09 , i svako svakome osim Borca Krupoj. I to je valjda istorija, kazu žao im al ne mogu.
I dok me trener Zrinjskog nagovara da ce mi dati sve da prevedem Miću u Mostar pitam zašto banjalučkoj djeci nema mjesta u B.Luci a recimo ima u Mostaru. I nisi samo ovim potezom makao prvi tim podsjećam, prvi tim vuče kadete i pionire u Premier ligu. Tako bi recimo pored Borca sva banjalučka dijeca imala i Krupu i šire mogućnosti da se razvijaju i napreduju a mi svi sa ovog kraja da uživamo u fudbalu.
Plus ekonomija da se ne upuštam u to.
POSTOVANI GOSPODINE IZ BORCA ZNAM DA TI JE ŽAO , I MENI JE, SRCE ME BOLI DANAS. MI SMO FUDBAL IGRALI I GRADILI I U ONOM GRDNOM RATNOM VREMENU I
U POSLERATNO SJETI SE MILANA JELIĆA I MNOGIH. ODUVIJEK SAM VOLIO BORAC OD DANAS SVEČANO OBEĆAVAM NIKAD NA UTAKMICU BORCA NEĆU OTIĆI…. Igraj majstore nemoj da ti naša djeca prljaju travu ….Snaćićemo se mi nekako. Pogledaj ove osmijehe , njih si danas olovkom zaustavio na putu za Premijer ligu . Neka živi fudbal i naš Fudbalski savez Republike Srpske.

Pismo je izazvalo brojne pozitivne komentare na društvenim mrežama, pa je ubrzo stigao i nastavak…..

Hvala braći iz Prvog bataljona Vojne Policije , na podjeljenoj objavi i od danas ste jedina boračka organizacija za mene respekt.
Inače u politiku se nikad nisam upuštao niti me interesuje. Namjerno sam spomenuo rat i našu patnju ali i želju za životom šta god to nosilo npr. fudbal.
Igrali smo se u slobodno vrijeme, spomenuh i neke koji su učestovali u igri a na bojnom polju ostavili i svoje živote. Taj Bato je bio perspektivan igrač nije mogao da podnese pad Sanskog Mosta i pogibiju brata Bube takođe fudbalera Podgrmeča. Spustio se u grad i poginuo na Pobrijezju 10. oktobra. Pa ovaj Brane i mnogi dugi junaci koji da nije bilo rata tresli bi golove svuda i bog zna dokle bi stigli.
Namjerna priča na nepravdu odnosa između naša dva kluba iz Banjaluke i namjerno sam stavio sliku ove dvojice nasmiješenih. Obojica su sinovi boraca VRS.
Al trebali su dati zbog njih ne zbog nas. Nisam ih mogao gledati juče kako plaču pa sam morao i ovo napisati. Pa majku mu jeli realno….Pozdrav braći iz Korpusne…Živjela Republika Srpska.