Koliko su samo hajke digli iz Sarajeva, onog fudbalskog, ali i onoga medijskog naklonjenog “bordo” bojama, mada tu nema neke razlike, kada je na drugoj strani nešto što dolazi iz Republike Srpske, u ovom slučaju Borac, na potencijalno loše suđenje Elvisa Mujića, odnosno da je na olimpijski stadion poslan samo sa jednim ciljem da zaustavi Sarajevo, odnosno da pomogne “crveno-plavima”.
Pisala su se saopštenja, od fantomskih “bordo prijatelja”, pa do samog kluba, o društvenim mrežama ne treba ni trošiti riječi, kolika je mržnja provejavala kroz tekstove i komentare.
Na kraju bi po onoj narodnoj ,”tresla se gore, rodio se miš”. Borac je za klasu u ovom trenutku bolji tim od Sarajeva, a arbitar iz Banovića bio je gospodin na terenu, ono kad je najbolji, niko ga nije ni primjetio!?
Autoritativno je vodio meč, nedopuštajući da se u bilo kojem trenutku zatalasa. Vidjelo se to u odluci kada je Miličeviću pokazao javnu opomenu, koja ga suspenduje za naredni meč (Zrinjski). Pomoćni trener Milkanović pokušao je nešto sugerisati Mujiću, međutim, i on je “požutio”, i nema ga sljedeći meč. Isto tako, na drugoj strani Zakarić i Meleg, dvije najvažnije poluge Borca, zbog javnih opomena propuštaju naredni meč (Široki Brijeg), ali zasluženo. da ih nije kartonirao, kao i “bordo” dvojac, mogli bi se zapitati zašto je to tako.
A, i Mujić je bio pod velikim pritiskom, nije mu bilo lako, jer sarajevska scena je nemilosrdna, koga uzme na zub, teško njemu. Međutim, hrabrim suđenjem, Mujić je ubio “dvije muve”, pokazo je da je najbolji arbitar u ovom trenutku u BiH, ali i sve one kritičare ponizio, da spuste glave kada gospodin iz Banovića prolazi. Zar je teško toliko prevaliti preko jezika da danas najbolji dolazi iz Banovića, sutra iz Banjaluke, Prijedora, prekosutra iz Mostara, ili iz Sarajeva, kad budu imali, a ne kao do sada vještačkim projekcijama stvarani.
A, taj pritisak, nenadano, prenio se na ekipu Sarajeva, i ceh će po svemu sudeći platiti trener Vinko Marinović. Sve i da preživi, biće to do prvog narednog kiksa, koji će prije ili poslije doći. Prije dva -tri mjeseca hvaljen i dizan u nebesa, danas na lomači….
Isto tako, u bošnjačkim fudbalskim strukturama trebali bi se zapitati, zašto nije dozvoljeno da neko uspije, a da ne dolazi iz Sarajeva. Očit je primjer Mujića, nešto ranije Jakupovića iz Bihaća, pa i Alečkovića, koji jeste sarajlija, ali nije bio na liniji sa onima koji odlučuju. To je već pitanje za njih same, ali ne čine uslugu ni sebi, ni tim ljudima koje ostavljaju na marginama, a nisu zaslužili tako nešto.
Zato je trijumf Borca, pored tri boda i otvorene igre oko šampionske krune, nekako protekao u sjenci Mujića, jer njegovo perfektno suđenje je i najveća pobjeda Borca, uz poruku svima: Ovako će od sada biti i u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru, Tuzli….a mnogima se to neće svidjeti, jer navikli su na drugačije kriterijume…..
Nema komentara