Kažu da je odlika velikih da kada potonu, izdnignu se poput “feniksa”, i ponovo zablistaju. Nešto slično vidjeli smo u Omarskoj, klubu koji je nakon sjajne tri godine prošlog ljeta morao u niži rang, i tada su mu predviđali sudbinu mnogih ekipa, koje su plesale jednu ili nekoliko sezona u najvišem rangu, a danas ih nema na fudbalskim mapama Srpske.

Međutim, Omarska, ma koliko bila mala, pokazala je mnogim velikim, da sistematski rad, upornost i ljubav prema svemu što je njihovo i što oni ljubomorno čuvaju, ponekad zajebe cijeli sistem i izdigne se iznad svih problema. A, bilo ih je i u Omarskoj, kao i na svim merdijanima, od osporavanja da neće ući u viši rang, do onoga da ne treba da igraju rang koji ne zaslužuju. Klupsko rukovodstvo izdiglo se iznad svih priča i neumorno radilo na receptu vraćanja povjerenja u vlastite snage, koje su mic po mic nekoliko kola prije kraja zacementirali svoju poziciju koja ih vodi u elitu.

A, tamo sve je neizvjesno, osim jedne stvari, Omarska će i te kako popraviti prosjek publike na stadionima u eliti, jer već sada možemo da garantujemo da na tribinama neće biti ispod 500 duša, ma ko dolazio u to malo potkozarsko mjesto. I to je najveća pobjeda ovog kolektiva, koji igra za svoju dušu i dušu onih koji uživaju tri sata programa prije, za vrijeme i poslije utakmice u njihovom skromnom hramu.

Pa neka vam je srećan povratak u elitu!