Branislav Pajić, poznatiji pod nadimkom Paja, omiljen je gost svih fudbalskih kolektiva u gradu na Vrbasu, jer kada Pajo dolazi na utakmicu, znate da nešto vrijedite…..

Već godinama unazad Paja je na svim onim malim utakmicama Krajine, Želje, BSK-a, Vrbasa, a voli i Borac. S njim je drugovao po bivšoj Jugoslaviji, nije bilo mjesta gdje ga nije bilo. Nažalost, došla neka teška vremena, pa je i Paji ponekad teško izdvojiti 5-10 KM da bi gledao svoj voljeni klub. A, i oni bezosjećajni, pa ga često vrate, sa kapije, valjda misleći da će tih nekoliko maraka pomoći, a bez Paje utakmice nisu isto… Desilo mu se to i na “Predgrađu”, a dres Želje nosio je cijeli život. Nije sramota neimati, već sramota je ne pomoći, a često ta pomoć je više simbolična, nego što uistinu znači.

A, Paja je svojevrstan simbol fudbalske Banjaluke, gdje god ide, u kesici nosi svoje fotografije, novinske isječke, požutjele slike sa asovima bivše države, i uvijek majica na njemu “Bravar je bio najbolji”!

Možda i jeste, jer u njegovo vrijeme mogao je svako na stadion, danas samo odabrani, ušminkani, i dotjerani. A, Paja i njemu slični ostali su u istoriji, u nekim boljim vremenima.

A, lijepo ga je vidjeti, jer poput “posljednjeg Mohikanca” u eri globalizacije podsjeća na nešto uzvišeno, nee ideale, koji vrijede više od riječi…

PAJA I BLAŽ-FUDBALSKA PRIČA KOJA TRAJE!