Kakve su ovo igračine bile! Husnija Fazlić i Dragan Džajić. 

Hune, onako za svoju čaršiju, Krajinu, Banjaluku i Borac, a Džaja se proslavio širom planete. Međutim, niko ne može osporiti Fazliću da je u najmanju ruku jedan od trojice najboljih igrača svih vremena banjalučkog Borca, ako ne i najbolji! 

Nažalost današnji kvazipublicisti prekrajaju istoriju kako oni hoće, pa su prvo Hunu pomjerili sa mjesta najboljeg, pa iz najbolje trojke, a sledeće je da ga izbace iz tima Borca! Samo zato što se zove Husnija, i neće da pleše po notama Tome, Petka ili Mile. I nemoj Husnija, nikada,…. 

U tu žabokrečinu falsifikata upao je i FSRS, pa nagrade daje po razno raznim imenima koje nemaju veze sa našim prostorima. Pomalo nestvarno zvuči da niko iz svih borčevih generacija nije dobio nikakvo priznanje, a djelili su i šakom i kapom, od Trebinje, Istočnog Sarajeva, Gradiške, promovišući sebe i samo sebe. U tu priču, ne svjesno upao je i Dragan Džajić, ne znajući s kim će kolo zaigrati, ali od običnih navijača i ljubitelja fudbala njega ne može niko uzeti iz njihovih srca, jer jedan je Džaja, koliko god se lopovi trudili pričati drugačije. 

Ova fotografija je upravo podsjećanje da Husnija i Džaja ne mogu nestati sa scene kojom su koračali decenijama, prvo kao fudbaleri, a potom i kao uspješni funkcioneri. A valjda će doći neki novi ljudi, malo pametniji, pa će se naći mjesta i za Hunu, Abida, Tomislava, Zvonka, Dževada,…sasvim svejedno.

Bal vampira je i onako bio samo za vampire,….