Baš kao što naslov kaže “neka pati kome smeta”, a FK Borac smeta mnogima!

Treća titula u zajedničkoj tvorevini stigla je i više nego zasluženo, jer je četa Vinka Marinovića, tokom cijelog šampionata bila dominantna. Naravno, bilo je i nešto lošijih partija, poput ove posljednje sa Igmanom, ali i tada niko nije nadigrao Borac, što pokazuje da sastav iz Platonove ulice izrasta u tim koji ima jasnu viziju kakvu imaju najveće ekipe regiona, pa i starog kontinenta, jer ponekad izgubljena bitka ne znači i izgubljen rat, a gotovo sve te “ratove” Borac je dobijao.

Šta sada slijedi?

Prestrojavanje za evropske nastupe i prilika da se zabilježi rezultat vrijedan pažnje. Uopšte ne treba sumnjati da će klupsko rukovodstvo odraditi prelazni rok na najbolji način, nadograditi odličan postojeći kadar. Čini se da ekipa nikada nije bila homogenija, bez velike zvijezde, ali sa puno igrača koji u svakom trenutku mogu nanijeti veliku štetu rivalu. Otuda i podatak da je čak 15 igrača upisalo se u strijelce, što pokazuje jednu veliku širinu, koju Borac sasvim sigurno nikada nije imao u istoriji.

Na sve to treba još više raditi na marketingu, da slika sa jučerašnje utakmice postane standard, da na Gradskom stadionu bez obzira na ime rivala ili važnost utakmice bude najmanje 5.000 duša. To je neki minimum ispod kojeg sportski brend Republike Srpske ne smije ići. Prostora za tako nešto je ogroman potencijal, škole, fakulteti, sportske ekipe, bazen Krajine koji čini i gro stanovništva Srpske, i uz pametno odrađenu pripremu svega ostaloga tribine ne smiju biti prazne više nikada.

Kako se oduprijeti mržnji iz FBiH? Igrom na terenu. To je jedini i pravi odgovor na portale koji svjesno podrivaju sve što dolazi iz Republike Srpske. Njima nikada neće odgovarati jak Borac, i da sutra nedaj Bože, Banjaluka bude sva unitarna. Oni će uvijek imati svoje favorite, i smetaće im krajiški prkos i ponos, srce Kozaračko, duša Manjačka, ljepota Vrbaska, a bogastvo i plodnost Lijevča polja. Toga svi zajedno trebamo biti svjesni, da će na Borac udarati još jače i da će iz Sarajeva zdušno navijati za bilo koga na međunarodnoj sceni, samo da Borac što prije ispadne. To je realnost i od nje ne treba bježati, ali treba na pravi način odgovoriti izazovima, i uz podršku FSRS, a potom i zvaničnih institucija Republike Srpske raditi na tome da Boac ide svojim putem. Svi mi znamo gdje on vodi, a do tada samo mudro…..

I za kraj spomenućemo još jednog čovjeka. To je Vico Zeljković. Ne zato da bi mu laskali, ili ga ogovarali, ali znajući kakav je put prešao s Borcem, od očaja drugoligaških terena, do svih nepravdi koje je doživio u savezu s kojim danas rukovodi, on je imao samo jednu misao: “Borac mora biti iznad svega, i iznad svih”. Nije mu bilo lako, jer samo prije pet sezona, lopatao je zajedno sa saradnicima snijeg sa Gradskog stadiona, da bi tadašnji prvotimci imali gdje izaći na teren. I u tim lopatama imao je viziju da će Gradski jednog dana zasijati. I još smo više sigurni da taj bljesak još nije jak kako treba, jer ono pravo tek slijedi. Borac je na putu da postane zaista velikan.

Poruka i ostalim klubovima iz Republike Srpske. Nemojete biti ljubomorni, nastojte da budete dio priče, prateći Borac u svim segmentima, prije svega za svoje dobro. Kada to shvate klubovi od Trebinja do Novog Grada, imaćemo što šta reći da smo uspjeli, kao sportska nacija i narod koji voli svoje, a poštuje druge……