Iako je u avgustu zagazio u 37. godinu života, napadač Glasinca 1936 Neđo Šuka i dalje je strah i trepet za protivničke golmane.

Sokočani su ove sezone odigrali 13 prvenstvenih utakmica, Šuka je igrao samo na osam, ali to mu nije smetalo da mreže rivala zatrese čak 14 puta i da bude na čelu liste strijelaca Druge lige Republike Srpske, grupa istok.

– Šta bi tek bilo da sam odigrao sve mečeve i da sam koji put trenirao? Ne pamtim da sam u posljednje četiri sezone, kako sam se vratio u Sokolac, odradio trening, ali me lopta jednostavno sluša i po pravilu završi iza leđa golmana – kros smijeh je rekao na početku razgovora Šuka.

Iako nema problema sa povredama, često propušta utakmice i to naročito gostujuće.

– Imam dosta poslovnih obaveza na koje me jednostavno tjera život, tako da sam često zauzet kada trebam na utakmicu. Međutim, fudbal je i dalje velika ljubav i ka­d god mogu da igram, na raspolaganju sam Glasincu 1936 – istakao je Šuka.

Karijeru je počeo kao dječak u Glasincu, već sa 19 godina otišao u redove fočanske Sutjeske, promijenio brojne klubove, nastupao u Premijer ligi BiH, Superligi Srbije. Gdje god je igrao, neumoljivo je tresao mreže, što mu je bilo najbolja preporuka za novi angažman.

– U Premijer ligi sam branio boje Rudar Prijedora, a bio sam član Donjeg Srema kada su igrali Superligu Srbije. U Pećincima sam proveo šest mjeseci, ali nisam dobio pravu priliku. Bio sam najbolji u pripremnom periodu, u kontrolnim pripremama sam postigao sedam, osam golova, ali samo sam jednom dobio priliku, i to na pet minuta – nastavio je Šuka.

Po njegovim riječima, jedini razlog zašto nije dobio priliku leži u činjenici da od svih tadašnjih fudbalera Donjeg Srema jedini on nije imao menadžera.

– Jednostavno, nije bilo nikog da me pogura kada je možda bilo i najpotrebnije, a ja nisam bio od onih koji će sami potražiti menadžera. Kada sam god mijenjao klub, to je bilo na dogovoru između mene i njih, i niko nikada nije posredovao. Trudio sam se da to uvijek budu angažmani na šest mjeseci, praktično amaterski ugovori – naglasio je Šuka.

Svjestan je da je mogao mnogo više da zaradi igrajući fudbal.

– Da je imao ko da me progura, veliko je pitanje gdje bih završio. Sigurno se ne bih borio na razne načine da prehranim porodicu i poslije redovnog posla u opštini Sokolac išao na radim kao građevinski radnik. Međutim, ne žalim mnogo zbog toga. Jednostavno mi možda nije bilo, kako se kaže, zapisano da ostvarim nešto više – istakao je Šuka.

Period proveden u Modriči najljepši mu je u fudbalskoj karijeri.

– Tada sam za sezonu postigao 36 golova i uspjeli smo da se vratimo među prvoligaše. Atmosfera je bila odlična, a istakao bih predsjednika kluba Petra Jelića, koji je pokazao u svim segmentima ljudsku veličinu. Zahvalan sam mu na svemu što je uradio – nastavio je Šuka.

Otkako se vratio u redove Glasinca 1936 prije četiri godine, svake sezone je najbolji strijelac ekipe.

– U prvoj sam postigao 22 gola, bio sam efikasan i one kada je prvenstvo prekinuto zbog virusa korona, ali ne znam tačno koliko sam postigao golova. Prošle sam bio najbolji strijelac lige sa 29 golova, ove sam vodeći sa 14. Još ne razmišljam o kraju i biće tako sigurno dok me noge slušaju. U ovom klubu sam ponikao i igraću za njega dok god mogu, mada će biti jako teško dostići nekadašnju slavu Sokočana, kada su igrali u Premijer ligi – dodao je Šuka.  

Neđo Šuka u karijeri je igrao za 13 klubova, ali po najgorem pamti šestomjesečni angažman u federalnom prvoligašu Goraždu prije sedam godina.

– To je jedini klub za koji sam nastupao, a da nisam postigao nijedan gol. Odigrao sam za Goražde sedam utakmica i dešavalo se da pređem i golmana, ali lopta jednostavno nije htjela u mrežu. Ostao sam im dužan, a koliko je to bilo pomalo i smiješno, govori činjenica da su mi saigrači aplaudirali kada na treningu zatresem mrežu – naglasio je Šuka.

“Glas Srpske”