Neda Ukraden: Vjerujem u ljubav! 

Za neke karijere i životne priče jedan intervju je nedovoljan, jer se godine, uspjesi, pjesme i iskustva ne mogu opisati na samo nekoliko stranica.

Ipak, tih nekoliko stranica je dovoljno da otkriju ono najvažnije, što je dovelo do neponovljivog i jedinstvenog životnog puta i trajanja nekih ljudi, koji su ostavili dubok trag u muzičkoj antologiji ovog podneblja. Neda Ukraden je, svakako, jedna od njih.

Žena čija zora blista istim sjajem, uprkos svim olujama kroz koje je prošla, i koja ima pravo da kaže da je srećna. Pod tom zorom su sve godine njene velike karijere, sve njene pjesme, život, sudbina, i ona, kao neko ko, kada svi drugi jesu, nije stao na pola puta.

U tome je, možda, ključ njenog uspjeha i svega što, u intervjuu ističe kao razlog za pomenutu sreću.

* Činjenica je da ste veliki borac. Imali ste toliko uspjeha, ali i padova koje je život nametnuo. Uvek ste išli naprijed, na svoj način. Šta vas je vodilo?

– Moj život i karijera odvijali su se u nekoliko država, različitih sredina, mnogo gradova i to bi, samo po sebi, trebalo da bude veliko bogatstvo, dragocjeno iskustvo i nešto što vas uči da zavolite različitost. Ali, rat koji se desio na prostorima na kojima smo moja porodica i ja živjeli, pokazao nam je, nažalost, najružniju stranu i to što nas je spajalo postalo je razlog zlu i razdoru. Trebalo je mnogo godina da se povratim od ružnih vijesti, tragedija, bolesti, smrti roditelja, razaranja i uništenja imovine, karijere. Vodila me je ljubav i odgovornost prema mojoj ćerki, roditeljima, muzici, publici, kao i istina i vjera u dobro.

Vaša karijera, sa preko pet miliona prodatih ploča, uz niz velikih uspjeha, je za poštovanje. Šta je najprimarniji osjećaj, kada se vratite tim sjećanjima?

– Sve što sam ostavila iza sebe, a mnogo je toga, čini me ponosnom, jer je rezultat najiskrenije i najistinitije popularnosti, iza koje stoji dobra pjesma, posvećen i profesionalan odnos prema publici i saradnicima.

Koliko je, možda, s jedne strane, teško to breme uspomena?

– Za pedeset godina karijere, mnogo divnih ali i ružnih stvari se desilo. Svaka je učinila da moj život bude neponovljiv, uzbudljiv i, na momente, dramatičan. Sve te uspomene čine taj životni mozaik tako jedinstvenim.

Oduvjek ste bili dosljedni svom pogledu na svijet, na muziku i sebe, uprkos pohvalama i osporavanjima. Koliko je bilo teško ići tim putem, a šta vas je, uvijek, uvjeravalo da je on jedini pravi?

– Način na koji idem kroz život i karijeru je rezultat mog vaspitanja, mentaliteta, obrazovanja. Naravno, s godinama se stiče otpornost na udarce, zrelost u prosuđivanju kome treba, a kome ne treba poklanjati ljubav, poštovanje i emocije. To je često bio put kojim se teže i rjeđe ide. Da li su moj život ili karijera mogli izgledati drukčije da sam donosila neke drugačije odluke – sigurno da! Ali, to je već spekulisanje šta bi bilo, kad bi bilo. Da li bih bila srećnija da sam se rodila i živjela na nekom drugom meridijanu i paraleli!? Možda!

Mijenjali ste život mnogo puta. Šta ste, uvjek, nosili u sebi i niste dozvolili da se promjeni, ni po koju cijenu?

– Uvijek sam nastojala da sačuvam svoje korjene, sjećanje na svoje pretke, dobre uspomene i prijatelje.

Često ste morali i da se podignete iz pepela. Šta vam je davalo snagu?

– Prošlo je mnogo neprospavanih noći i prolivenih suza koje nisu rješile nijedan problem. Odgovorna, kakva jesam, shvatila sam da je rad najbolji lijek, i da ljubav, a ne mržnja i glupost, treba da budu moj putokaz.

Zamjerali su vam mnogo toga. Druge gradove, izjave, pjesme, pravce. Šta je prava istina o Nedi Ukraden?

– Sve što mi je neko zamjerao ili mi zamjera, drugi su se time ponosili i smatrali kvalitetom i bogatstvom. Zlim, nepotvrđenim i neostvarenim ljudima smeta tuđi uspjeh, pa i moj, sigurno. Oni koji nisu uspjeli da me odgonetnu ni poslije pedeset godina javnog prisustva, što pjesmom, što kroz mnoge intervjue, ili su glupi ili zlobni. Ni jedne ni druge ne smatram bitnim.

Koji poraz u životu vam je bio najteži?

– Odlazak iz Sarajeva mi je obilježio život zauvjek.

Emotivno niste otupili. Kako ste se sačuvali?

– Mene su vodili ljubav, rad, i odgovornost u životu. Naravno, i radost koju sam sa porodicom dobila.

Kojim zorama se uvjek vraćate i zbog čega?

– “Zora” mi je mnogo dobrog donijela. Osim popularnosti, tu su putovanja, prijateljstva, zarade, ali, nažalost, i vraćanje sa koncerata u zoru. Zora kao vrijeme rođenja, hit, ali i sudbina, koja me, uvijek, u zoru kući dovodi.

Ko se nije vratio s kišom i to jeste praznina koju, u vašem životu, ništa ne može da nadomjesti?

– Gubitak roditelja, koji su mi bili veliki oslonac i podrška, me je veoma pogodio, kao i odlazak iz grada u kom sam živila trideset godina, i rušenje kuće u mom rodnom gradu. To svaki normalan čovjek veoma teško doživljava.

Pozitivnu energiju, duhovitost i osmjeh nikada niste izgubili. Koliko vam je ta strana vaše ličnosti pomogla u najtežim trenucima?

– Duhovitost je bitna crta karaktera jedne osobe. Duhovno su prazni i nezanimljivi neduhoviti ljudi. Smjeh je lijek!

Šta bi se desilo da ste stali na pola puta?

– Nastojim da ne zastanem na pola puta. Volim da završim započete stvari. No, to nije uvijek samo do vas.

Jedna od vaših prvih pjesama, davne 75’ godine, nosila je naziv “Srce u srcu”. Šta je, poslije toliko vremena, i dalje, u vašem srcu?

– “Srce u srcu” mi je donijelo jugoslovensku popularnost. I poslije toliko godina, u mom srcu živi jedna divna zemlja u kojoj sam se rodila, školovala, putovala, zaljubljivala se i pjevala.

Prvi singl koji ste objavili zvao se “Igra bez kraja”. Pedeset godina kasnije, kakva je to igra?

– “Igra bez kraja” je simboličan naslov moje prve pjesme, ali i karijere.

Koliko je ta igra i igra sreće, u kojoj ste pobijedili?

– Zar bih poslije tako sjajne i bogate karijere, pjesama, koncerata, svih nagrada koje se u ovoj profesiji mogu dobiti, divne porodice, troje divnih unuka, mogla reći bilo šta drugo, osim da sam srećna i uspješna žena.

“Večernje novosti”