Nakon izbora sport u Republici Srpskoj, odnosno Banjaluci, ostaće isti kao i prije, tačnije, neće ni postojati.

Sve je samo čista manipulacija

Sportisti koji su na listama svih političkih partija od toga neće imati ništa osim lične blamaže, kao i gorak ukus prevare. Moraju znati da se uvlače u najprljaviji posao na svijetu, politiku, te da je i prostitucija časnija i poštenija od ovakve politike i ovakvog političkog života.

Učešće sportista na izborima, bez obzira u kojoj stranci oni bili, je čista manipulacija. Lažnih obećanja biće uvijek, pa će Banjaluka i dalje biti provincija. Ako imaju i gram mozga, a op meni ga nemaju, rukometaši, fudbaleri i košarkaši se nikada nebi hvatali politike jer su nakon ovog rata mogli da vide gdje je sport, zahvaljujući upravo politici, došao!

Karalić nije želio da pomogne Borcu

Navešću samo neke primjere koje sve do sada vodio sport u Republici Srpskoj.

1. Rajko Papović – zapalo ga to ministarstvo;

2. Milorad Karalić, bio je pod nadzorom Harisa Silajdžića, ništa nije uradio za sport RS jer su mu, po njegovoj priči, ruke bile vezane. A, samo da je htio, mogao je puno da pomogne, prije svega rukometu RS. Međutim, nije jer je gledao samo svoja posla, a za Borac koji ga je odgojio i postavio na to mjesto nije dao ni jedne marke!

Sa druge strane imamo i suprotnih primjera poput onog kada je Stranka za BiH namamila Abaza Arslanagića da bude njihov član, a poslije ga prevarila.

Samo domaćice mogu da vode sport

U Republici Srpskoj sport mogu da vode samo domaćice poput Nade Tešanović, Jasmine Davidović iz Foče ili Sonje Davidović iz Kotor Varoši.

Suprotan primjer imamo kod Dr Jerolima Karadže. Njega je u ono vrijeme Komitet pozvao da bude predsjednik sindikata, što je on odbio uz odgovor da su njega roditelji školovali da bude doktor, a ne političar.

Danas takvih primjera više nema.

Zapalo me

Dok god se bude vodila ovakva kadrovska politika, od sporta neće biti ništa. Kada sam neke ministre pitao, a znam ih mnogo, kako su određeni da budu ministri u nekom od resora, uglavnom je njihov odgovor bio “zapalo me”!

Dobro se sjećam jednog našeg banjalučkog ministra koji je htio da bude ministar odbrane, a zapalo ga da bude ministar privrede.

Komentar je suvišan.