Ne tako davno, prije četiri godine, Fudbalski klub Ljubić iz Prnjavora bio je na klackalici. Klackao se između Druge lige u kojoj je tad igrao i regionalne, od koje nije bio daleko. Jasno je tad bilo, nešto se moralo mijenjati. I jeste, promijenilo se, došlo je novo rukovodstvo, neki novi ljudi, neki novi vjetrovi, rastjerali su maglu, koja se nadvila nad prnjavorskim sportskim kolektivnom koji se na fudbalskoj mapi pojavio 1946. godine. Ljubić je tad krenuo uzlaznom putanjom, a vrhunac je dostigao ove godine, kada se vratio u prvoligaško društvo. Vratio nakon sedam godina odsustva.

Među novim ljudima koji su se uhvatili u koštac sa problemima u kojima se klub nalazio prije četiri godine bio je i Zoran Ančić sekretar kluba. Radeći na obnovi urušenog kluba, Ančić je za kratko vrijeme skrenuo pažnju na sebe, kao odgovorna i klubu posvećena osoba. Sa fudbalskim propisima u malom prstu, ogromnom energijom, relativno brzo pobrao je simpatije fudbalske javnosti, koja ga svrstava među bolje sportske radnike koji su se u zadnje vrijeme pojavili na fudbalskoj pozornici Republike Srpske.

– Obično sam ja bio taj koji je pisao o drugim, a sad smo obrnuli uloge. Raditi u klubu nije nimalo lagan posao, posebno to znaju ljudi koji su radili ili rade. Zahtjeva to dosta vremena, truda, rada, odricanja, ali kad se nešto voli, uz ispravan pristup poslu, uvijek se nađe energije i snage da se svaki izazov i svaka prepreka, pred kojom se čovjek nađe kako u životu, tako i dok radi u klubu, uspješno savlada – istakao je Ančić, te dodao:

– Prije četiri godine Ljubić je bio u teškom položaju, malo koga je zanimao, i malo ko je imao hrabrosti uhvatiti se u koštac sa problemima. Uprkos tome, bilo je onih koji su vjerovali da mogu Ljubić vratiti na pravi put, vjerovao sam i ja, te sam se našao u grupi ljudi koji su krenuli,u, za mnoge nemoguću, a za nas moguću misiju.

Ljubić se uspio vratiti na pravi put, od urušenog kluba, danas je stabilan u svakom pogledu, rezultatskom, infrastrukturnom, omladinskom.

– Za jedan mandat dosta toga je urađeno, kad bi krenuo nabrajati, potrajalo bi, na kraju, vidi se, a slike govore više od hiljadu riječi. Što je najvažnije Ljubić se vratio, o Ljubiću se ponovo priča, piše. Lično sam zadovoljan svojim radom u klubu, više o njemu, neka drugi pričaju, mjerodavnije je tako. Dosta ljudi je dalo svoj doprinos u povratku kluba na neke ljepše staze, ipak ne mogu a da neke ne izdvojim, tu prije svega mislim na predsjednika kluba Zorana Deketa, koji je uložio velike napore, a kojem se ovom prilikom zahvaljujem na korektnom odnosu i prema klubu i prema meni lično. Uz njega Ljubić je imao punu podršku lokalne zajednice na čelu sa načelnikom Darkom Tomašem bez čije pomoći i podrške sve ovo danas teško da bi izgledalo ovako.

Kao što za dobre igrače postoji interesovanje klubova, tako svaki klub želi imati i dobrog sportskog radnika u svojim redovima.

– Nije da niste u pravu, naprotiv, ima interesovanja, međutim bilo bi neozbiljno s moje strane da se upuštam u bilo kakve priče sa nekim drugim klubovima dok god sam angažovan u Ljubiću. Drago mi je što sam u svijetu sporta ocijenjen dobrom ocjenom, i što ljudi imaju pozitivno mišljenje o mom radu. To je samo motiv više da budem još bolji u ovom poslu. Ako me pitate šta je recept za uspjeh u ovom poslu, to je svakako odgovoran pristup. Važno je ići u korak s vremenom, a nekad i koji korak ispred, pratiti, predviđati stvari jer kao što sam ranije istakao obim posla nije mali. Ono što je najvažnije jeste da u svemu čovjek sačuva obraz, kako svoj, tako i samog kluba – kaže Ančić.

Lopta je otišla na zimski san, a Ljubiću predstoje izbori u klubu.

– Mandatni period je zavšen, na redu su izbori. Ko će upravljati klubom u naredne četiri godine ne znam još uvijek. Dosta posla je urađeno, umor je stigao, ako me pitate da li ja ostajem, i to ne znam, sve zavisi, ako se poklope planovi, ciljevi ambicije, sve je moguće, Ljubić je ipak nešto što nosim u srcu i uvijek će imati prednost u mom izboru. Ako pak i ne ostanem, za Ljubić ću uvijek biti tu, ako ništa, bar kao navijač, baš kao i te 1996. godine kad sam ga prvi put gledao uživo – poručio je aktuelni sekretar Ljubića.

Na kraju, nema se puno šta dodati, novi, mladi ljudi, prepuni energije, uz znanje koje imaju, su nešto što bi poželio svaki klub. Za Ljubić se može reći da je imao sreću, da se nađu pravi ljudi, na pravim mjestima, a ovaj mladi čovjek je svojim radom u prethodnom periodu dokazao da je itekako bio pravi čovjek na pravom mjestu. Uz više ovakvih sigurno da bi i fudbal u Srpskoj bio još na jednom višem nivou.