Luka Kulenović je jedan od onih dječaka koji se sa naših ulica uspio! Igrao je za nekoliko naših klubova, Željezničar Sport team, Slogu Doboj, Rudar Prijedor, bio i blizu Borca, ali sreću je pronašao u Holandiji, gdje trese mreže u prvoligašu Heraklesu. On je jedna od zvijezda lige, postao je i reprezentativac BiH, ali i dalje čvrsto na zemlji, kao da je to sve normalno….

Sa Lukom smo razgovarali u banjalučkom naselju “Borik” gdje sa drugarima redovno na odmoru.Slava ga nije promjenila, a u Banjaluku i sada dolazi kod rodbine gdje je još kao dječak upoznao drugare. Želja je bila velika da postane fudbaler, pa se i vratio u državu svojih roditelja i po povratku. Luka je došao iz Kanade došao kod rodbine želeći da igra fudbal u Evropi. A san, san je postao java. Nadamo se da će u budućnosti biti mnogo golova i lijepih trenutaka…

Ovo je njegova priča…..

Kako je u Holandiji, ostvario s svoj san, barem kao fudbaler?

-Sve je super! Jedino vrijeme je malo tmurno, ali nije prehladno s obzirom da sam živio u Kanadi i u Češkoj tako da nije problem. Lijepa je država, klub je porodičan svi pričaju engleski tako da to mi je super. Iznenađen sam da je sve vrhunski i liga i filozofija fudbala i sve. Tako da…super.

Najbolja utakmica do sada u Holandiji?

-Utakmica protiv Ajaksa i roditelji su bili na njoj, to mi je drago. Sjajan osjećaj, dva gola kako je dati velikom klubu. Nažalost izgubili smo 3:4, ali nema mnogo igrača koji su Ajaksu dali dva pogotka u jednom meču. Ipak, protiv Njemačke sa reprezentacijom je bilo nevjerovatna atmosfera, šteta rezultata…Ali stvarno je neopisiv osjećaj.

Kako si počeo trenirati i zavolio fudbal?

-Počeo sam sa četiri godine u Kanadi, svašta sam igrao i košarku i MMA i gimnastiku. Kao svako dijete roditelji su me gurali u sport, a ja sam najviše volio fudbal i vraćao se uvijek njemu.

Kako teku radni dani u klubu?

-Dođe se na stadion rano imamo svi zajedno doručak sastanak trening i svi zajedno ručak, trening, teretana sve funkcioniše zajednički. O kakvoj se organizaciji na visokom nivou radi govori i to da imamo i časove holandskog i oporavak kod terapeuta. Stvarno klub je organizovan vrhunski, iznenađujuće.

Imaš li idola?

-Ibrahimović mi je vrh. Možda Tores stvarno vrhunski igrači. Dobar je i Ronaldinjo i Zidan ali nisam baš tehničar kao oni haha. Džeko je takođe sjajan.

Pratiš li naš fudbal i dalje?

-Pratim Borac i Zrinjski kada su igrali u Evropi sve sam gledao…Puno je bolje uslovno nego kada sam ja bio tamo.

Kakav je život u Holandiji?

-Pomalo skup, ako gledamo naše uslove, s obzirom da sam u malom gradu, nije strašno. Ja vodim psa, gledam serije, živim život profesionalca, to sam uvijek želio i tražio tako da super mi izgleda sve.

Uporedi nam holandsku i BiH ligu, uslovi, kvalitet?

-Intenzitet igre je daleko veći taktički se radi mnogo više igrači su na puno puno većem nivou, nema kafa izlazaka, tehnički su brži i spremniji, čim primiš loptu moraš znati šta uraditi unaprijed…

Prepoznaju li te na ulici kao fudbalera?

-Prepoznaju, malen je gradić i to naselje gdje sam svi skoro znaju za mene. Traže slike autograme itd. Svi su baš ljubazni.

Imaš li ambicije da zaigraš u nekom jačem evropskom klubu?

-Svaki igrač ima i mora imati želju, ako želi da napreduje. San mi je od malena neka od lige petice ili Liga šampiona ili Evropsko, Svjetsko sa reprezentacijom, moje je da radim pa vidjećemo …

Pratiš li bivše klubove?

-Želju slabije iako imam drugara, jedino nekad pogledam tabelu. Pratim Slogu ponekad, svratim i u Doboj nađem se sa nekim ljudima trenerima i nosim lijepe uspomene stvarno iz kluba ostali su mi svi u lijepom sjećanju..

Koja su sjećanja na Predgrađe, jesi li tada u 1. ligi Republike Srpske mogao sanjati da ćeš dogurati ovoliko?

-Nisam vjerovao da ću igrati ovako i biti na meti velikih klubova ne bih vjerovao, gledajući sve prezadovoljan sam. Sjećam se utakmice protiv Borca, to nam je bilo nekako velika utakmica Kup grada “zabio” sam gol Borcu, to je tada bilo baš veliko.

I na kraju standardno da kažeš sve ono što misliš, a mi te nismo pitali, neka anegdota?

-Ima dosta raznih anegdota, ali nisu mnoge za javnost. Edina Džeku kada sam vidio iznenadilo me koliko je profesionalac i čovjek i privatno i na terenu. Vidjelo se nakon poraza od Njemačke da uvijek on ima mentalitet, ne dozvoljava da ekipa loše igra i bude na lošem nivou. Vidi se da je baš veliki igrači čovjek. To je teško opisati, njegov mentalitet utiče na ekipu da od svih traži da igraju najbolje što mogu.

Najbolji igrač protiv kojeg si igrao?

-Rudiger, njegova snaga sigurnost su nevjerovatni i Musiala takođe sve izgleda kao da će izgubiti loptu, a on se zapravo sa lakoćom šeta terenom…