Finale Kupa BiH završeno je. Prema predviđanjima Željezničar je bio prilično ubjedljiv u dvomeču sa Krupom, na kraju je slavio 6:0. Za razliku od “Grbavice”, gdje je okupilo jedva nekoliko stotina gledalaca, zdanje u Krupi na Vrbasu izgledalo je bajkovito za naše prilike, oko 3.000 gledalaca, ili ako prebacimo na statistiku, 10 puta više od broja stanovnika ovog mjestašceta, smještenog između kanjona i plahovitog Vrbasa.

Kako i dolikuje finalu nacionalnog Kupa, bio je veliki broj zvanica, među kojima i predsjednik FSBiH Elvedin Dino Begić, ali i selektor Robert Prosinečki.

Ono što odaje tužnu sliku fudbala Srpske, jeste činjenica da na tribinama nije bilo predsjednika FSRS Mile Kovačevića. Zašto, kada je u finalu bio klub iz Srpske, klub koji je prije samo dvije godine ponio pehar šampiona najbolje ekipe RS, klub koji je od tog istog FSRS nagrađen zimus sa priznanjem za najboljeg trenera (Slobodan Starčević), najboljeg igrača (Aleksandar Vukotić),…..

Ostaje bolno, da je u Krupu na Vrbasu stigao Milorad O Lale, drugi potpredsjednik FSRS, i treba da stigne, svaka mu čast na tome, ali gdje je glava kuće. Pored činjenice da je Kovačević predsjednik FSRS, on je i član Izvršnog odbora FSBiH, pa je i sa te strane imao pozivnicu da bude u Krupi na Vrbasu. Ali on očigledno ima druga posla, jer fudbal nam je i onako propao…..

Da ne bude zabune, nema Mile Kovačević animozitet samo prema Krupi, i njenim čelnicima. Za vrijeme njegove vladavine Borac, Slavija i Radnik osvajali su pehar pobjednika Kupa BiH, već pogađate da se na finalnim mečevima “ugledni advokat” nikada nije pojavio. Isti ti klubovi igrali su evropske utakmice, ni tada nije bio na tribinama. Zašto? Zar nije čast biti uz svoje najbolje predstavnike i dičiti se njihovim uspjesima, jer to je u neku ruku i njegov uspjeh. On to nikada nije uradio, čak ni telegram nije poslao na određene adrese, kao da je priželjkivao da izgube……

Pred nama je finale Kupa Republike Srpske. Sastaju se Krupa i Radnik, hoće li Kovačević tada se udostojiti i prići stadionu, vidjećemo….Na njegovu veliku sreću izbjegao je finale Krupa – Alfa Modriča, jer tu bi bio u dilemi, za koga navijati, odnosno nenavijati, ko god bi došao do pehara, njemu je mrzak. I to je ljubav prema fudbalu. Ovako će Radnik imati jednog navijača više, ne zato što Mile simpatiše semberce, već što (ne)simpatiše Krupu.

Bolest nije sve što boli, a u našem fudbalu je ima od glave do pete….