Piše: Nikola Vidačković,

novinar “Nezavisne novine”

Radnici “Željeznica Republike Srpske”, ko zna koji put, odlučili su da sreću, tačnije ono crkavice što su zaradili, pokušaju iskamčiti protestima na ulici.

Ništa čudno, ljudima se duguje pozamašna svota. Kolika tačno, veoma je teško reći, različiti izvori spominju cifre od 14 miliona, 16 miliona pa i 20 miliona maraka.

Ali stavimo na stranu sada ŽRS i njihove kukavne radnike. Da me se pogrešno ne razumije, ne mislim na to da su njihovi problemi nevažni već na činjenicu da su oni samo još jedan dio tijela koji je zahvatila bolest loše politike i koji će, nažalost, otpasti kao gangrenozni prst.

Zbog toga ono sa čime se susreću željezničari moramo posmatrati u kontekstu, “pokojnih” “Čajavca” i “Jelšingrada”, prodatih pa uništenih “Incela” i UNIS-a, “Kosmosa”, koji se još i nekako drži, ali neće ni on još dugo s obzirom na to koliko zemlje na atraktivnoj lokaciji posjeduje ta firma, srediće i njih neko.

Sve ove i mnoge druge firme i javna preduzeća, kako po Republici Srpskoj i Federaciji, tako po Srbiji i Hrvatskoj, uništila su dva faktora.

Lopovska privatizacija i nesposobni, partijsko-kumovsko-drugarski kadrovi koji su ih vodili.

Kod privatizacija, koje su obično bile namještene, lokalnim moćnicima su prodali firme za male pare, sebe ugradili maksimalno koliko su mogli, a radnike poslali na biro za nezaposlene.

Drugi faktor su ovi gore nesposobni, razni sa stranačkom iskaznicom, kumovi, prijatelji, drugarice, tetke i strine. Naravno, i preko njih se kralo, to nije upitno.

Ali svi su oni totalnim izvrtanjem sistema vrijednosti i života cjelokupno, koji je iz socijalističkog prešao u kapitalističko-lopovsko-nepotistički, dobili priliku da postanu nešto što nikada ni u jednoj normalnoj zemlji ne bi mogli ni sanjati, direktori, šefovi, nadređeni, oni koji odlučuju, oni koje kroje sudbine, sklapaju višemilionske ugovore.

U razgovorima sa željezničarima više puta sam čuo pitanje: “Kako smo došli u ovu situaciju?” Pa privatizovani niste, vidite šta vam je drugo ili neko treće objašnjenje.

Da li će agonija sa “Željeznicama” dobiti neki epilog, ostaje da se vidi.