Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, Aleksandar Mišić kao i svi nasljednici velike četiri vojvode, oblači četničku uniformu i stavlja se na raspolaganje generalu Draži Mihailoviću. Ubrzo postaje jedan od najodanijih Dražinih saboraca i komandant Ribničkog četničkog odreda.

Rodna kuća Živojina Mišića u Strugaoniku bila je jedna od najčešćih mjesta boravka i skrivanja Draže i njega.⁣
⁣
Nijemci im 6. decembra 1941. ulaze u trag i opkoljavaju Mišićevu kuću polako praveći obruč oko nje. U tom trenutku u kući je bio Draža sa majorem Zaharijem Ostojićem. Minuti su odlučivali da li će “prvi gerilac Evrope” biti zarobljen. U poslednjem trenutku uspjeli su da umaknu u obližnju šumu. Shvativši da su im Nijemci za petama i da se neće izvući, svojevoljno Aleksandar povlači nevjerovatan potez, zastaje sa majorom Ivanom Freglom i predaje se Nijemcima uz riječi: “Uhvatili ste koga ste tražili, ja sam Draža Mihailović!”⁣
⁣
⁣
Vrijeme koje je neprijatelj utrošio okupljajući se oko Mišića bilo je dovoljno da im pravi četnički vođa umakne. Kada su Nijemci shvatili koga su zapravo uhvatili, znali su da Aleksandar ima njemačke krvi jer mu je majka Lujza Krikner, germanskog porijekla, ponudili su da mu poštede život sljedećim riječima: “Pola vaše krvi je njemačko”.⁣
⁣
– Ta polovina je istekla na Kolubari – odgovorio mu je Aleksandar Mišić osudivši tako sebe na smrt.⁣
⁣
Nakon toga su Mišić i Fregl, kao oficiri, dobili su pravo na posljednju želju. Aleksandar je tražio da odriješi pertlu na vojničkoj čizmi, a Ivan da lično komanduje odredom koji će ih streljati. Trenutak prije nego što je Fregl komandovao: “Pali!”, Aleksandar Mišić je skinuo cipelu i gađao je streljački odred. Tako su se u borbi do doslovno posljednjeg trenutka ova dva veličanstvena četnička oficira preselila u Carstvo nebesko i slavno pali u zagrljaj svog vojvode Živojina Mišića..