Fudbal je uvijek spajao i ono što je gotovo bilo nezamislivo.

Jedan od lijepih primjera stiže od niželigaša, sada “bundesligaša” Rekreativa iz Banjaluke i HNK Marušići, malog kluba iz Hrvatske, koji igra Županijsku ligu Istre. Po deveti put su već u Banjaluci, jer svake godine ova dva kluba jedni drugima dolaze u goste, druže se, čuvena su treća poluvremena, zaigraju i fudbal u pauzama, jer on ih i spaja, ali rezultat ne broje!

A u tom klubu iz Istre igra i Oliver, preko kojeg je krenula ova zanimljiva priča.

Oliver je radio u Italiji i volio je fudbal, igrao je u lokalnim ligama, ipak život ga je odveo na drugu stranu. Zaposlio se u Italiji, radio je sezonske poslove, a onda se odlučio da studira DIF, imao je drugaricu koja je već studirala u Banjaluci, i tako je krenula priča…..

– Tada sam rekao ostajem ovdje. Volio sam jesti biftek i kada god bih ga naručio u Italiji to je bilo skupo čak i po 24 eura tada. U Banjaluci me je oduševilo to što su cijene sjajne, sjećam se, naručio sam biftek i bio je samo 16 KM. Tada sam rekao ostajem ovdje, super je! – priča Oliver.

Oliver je kao i svi u Banjaluci zavolio život, a onda se spojio u kafani sa ljudima iz fudbala koji i on voli, i tako je došao do Rekreativa. Nakon vraćanja u rodne Marušiće nakon šest godina studiranja Olivera je angažovala lokalna ekipa, preuzeo je prvi tim i odlučio da ih nagradi na kraju sezone, nagrada je bila put u Banjaluku i prijateljska utakmica sa Rekreativom.

Tada nije ni slutio da će to druženje trajati evo sada već devet godina.

Sada vodi mlađe kategorije u NK Buje klub u 3. HNL ligi. A sa drugarima iz Marušića igra i županijsku ligu. Iako niželigaši imaju sjajne uslove, reflektore, ali kako kažu, važni je da lopta ima dušu. Kad pronađete tu dušu, onda je sve lakše…..