Joka Milovanović (87) iz Lopara, majka heroj, u ratu je izgubila tri sina, borca Vojske Republike Srpske, Miodraga, Tripuna i Đoju.
-Teško je kad majka izgubi dijete, to je rana neprebolna, a ja sam u prošlom ratu ostala bez trojice mojih sokolova – suze kreću niz ostarjelo lice, i teško dalje govori Joka Milovanović, majevička majka Knežopoljka, koja živi svoje staračke dane sa unukom Dijanom u loparskom naselju Slatina.
-Unuka Dijana brine o meni – priča baka Joka.
– Živimo u novoj kući koju sam dobila zahvaljujući Miloradu Dodiku. Što nam je obećao, to je prije četiri godine i ispunio. On nam je obezbjedio namještaj i ležaj, i šporet, a meni lično je donio ikonu Svetog arhangela Mihaila, moje krsne slave. Hvala mu do Boga na svemu.
Kaže nam da je sve manje onih koji je obilaze, a sve više onih koji zaboravljaju…
– Moji sinovi, oči moje, Miodrag i Tripun, poginuli su u jednom danu, krajem maja 1992. godine na Majevici. Tripun je imao samo 21 godinu i bio je pred ženidbom, a iza Miodraga ostadoše supruga Dušanka i sin Siniša. Treći sin Đojo pogibe tri godine kasnije kod Mrkonjić Grada u četrdeset trećoj godini, pa mi još dvoje unučadi, Mirko i Mara, ostadoše bez oca – tuguje baka Joka dok prelistava album sa fotografijama svojih sinova.
Prisjeća se i svoje teške mladosti, kada je, više gladna nego sita, sijala kukuruz, pješačila kilometrima do vodenice da samelje vreću brašna, da ispeče proju i prehrani desetoro gladnih usta.
– Kuvala sam čorbu od divljih džanarika, koje bih zadrobila projom. Eto kako smo preživljavali… Danas živim od uspomena i sjećanja na poginule sinove. Imam još četvoricu sinova i tri kćeri, imam, Bogu hvala, mnogo unučadi i čak dvadeset petoro praunučadi – sa jedva primetnim osmijehom nabraja baka.
Samo, kako kaže, želi da su svi oni zdravi.
– Meni više ništa ne treba, nemam nikakvih želja. Sve sam suze isplakala, guše me astma i tuga za sinovima… Jedino bih voljela, ako bi to moglo, da imam na raspolaganju kakvo terensko vozilo, da, dok sam još živa, lošim makadamskim putem odem do groblja u Mirosavcima, da obiđem trojicu mojih sokolova…
Vjecna vam slava majko i zivjeli u radosti s unucima. Moja majka je isto majka Knezopoljka Pralica Stana iz Strigove.
Taj kraj i ljudi su vjecno odani i patriote a najveci stradalnici u istoriji i zrtve. RS bi trebao mnogo mnogo vise uciniti za te divne ljude i uraditi puteve , infrastrukturu , pogone da mladi ostanu , otkup prozvoda uz garanciju itd itd
Sretno ???