Stadion “Andrija Milošević”. Pust. Lopte ni na vidiku. Pod ključem su. Samo je kreč u pripravnosti da obilježi travnjak, šaren u rano proljeće. Još neoporavljen od hladne zime u Podrinju. Pa da, utakmica je nedjeljom. Tako je to u četvrtoj ligi…

Nismo ni poljubili vrata zaključanog Proletera. Dovoljno je bilo da u Johovcu izgovorimo čarobne riječi – Savo Milošević.

Savo Milošević

Na ulazu u prostorije spomen-ploče preminulom čelniku Dragu Sekaniću, čovjeku po kojem stadion nosi ime i, tuge li, utopljenom igraču Stefanu Rakiću, tada 21-godišnjaku. Unutra, Mile Bojanić iz komšiluka pohita da otključa, puca pogled na fotografiju Andrije Miloševića. Savinog mlađeg brata. Kapitena i predsjednika kluba. Nažalost, u znak sjećanja na njega, otkad je onomad tragedija na autoputu odnijela život duše Proletera.

A gdje je slika novog trenera Partizana? Pitamo dok pogledom šaramo po nekoliko prostorija koje, uz igralište i ljude, dabome, čine člana Područne lige Bijeljina. Pitamo sada već u društvu koje se očas posla stvori.

– Nema Savine slike. Još je živ, hvala Bogu – vele nam.

Milošević je naš predsjednik, a Jović će voditi Zvezdu!

Kako je neko nedavno primjetio, Republika Srpska maltene vodi fudbal u Srbiji. Naime, na čelu Saveza je Slaviša Kokeza, porijeklom iz Šipova, selektor reprezentacije je do nedavno bio Mladen Krstajić, vezan za Bijeljinu,, a na klupi Partizana sjedi Savo Milošević iz Johovca. Fali još neko iz RS na čelu Zvezde.

– Savo je u Srbiji trener, a ovde je predsJednik našeg Proletera. To je otkako mu je poginuo brat Andrija. A što se Zvezde tiče, u njoj će glavni biti Luka Jović. Za 15 godina. I on je naš, tu iz Batara (susJedno selo). Dobar momak. Kad dođe na ljeto, cijelo društvo svuda vodi sa sobom – priča Mišo Milošević.

Živ je, ali na mukama, dodajemo. Valja mu uspraviti diva iz Humske. Složiše se Bojanić, koji brine o igralištu, Mišo Milošević, fudbaler Proletera, bivši trener Mićo Ivanović i Stojan Bošnjaković.

– Šta se tamo događalo, mi smo mali da bismo znali. A da će Savo uspjeti, u to vjerujemo. On je veliki čovjek. Ne bježi od odgovornosti, a nije pretenciozan. Nije takav da mora biti samo kako on kaže. Poznaje većinu igrača, mnoge još dok su bili u mlađim kategorijama i ovde dolazili na turnire. Zbog njega su dolazili, zbog njega će sada dati maksimum. Uspjeće Savo u Partizanu – smatra Ivanović.


Jedna strana puta za Zvezdu, druga, Savina, za Partizan

Johovac je uvek i vjerovao da će Milošević postati neko i nešto.
– Još kao dijete je pokazivao vanserijski talenat. Moglo se i tada pretpostaviti da će izrasti u velikog igrača – kaže Ivanović, na šta se Bojanić nadovezuje:

– Ah, koliko puta je zanemario krave koje je čuvao da bi trčao za loptom. Krave odu u njivu, a njega onda istuku, jadnika.

– Johovac i Ruhotina su maltene jedno selo. Ona strana ceste je za Zvezdu, a ova (na kojoj je igralište Proletera i nedaleko odatle Savina porodična kuća) za Partizan. A zajedno čine Proleter. Bili smo u Regionalnoj ligi Srpske, a onda je došlo do rasipanja kvalitetnih igrača. Odvedoše ih veći klubovi…

– Ma nema se šta loše reći za Savu. On se nikad nije ponašao kao neko ko je zaboravio zavičaj. Uvek je bio isti prema nama. I ko god je zatražio pomoć, dobio ju je od Save. Takav je čovjek, ne može da ne da.

Mišo nam potvrđuje da u porodičnoj kući njegovih rođaka sad nema nikog. Podsećanja radi, Miloševiću je preminula majka, djeda mu je umro u zatvoru pošto je ubio sina (Savinog oca), a brat je poginuo u saobraćaju.

“Alo”