Svojim iskazom i željom da bude svjedok saradnik, Kemal Čaušević, bivši direktror Uprave za indirektno oporezivanje u vrtlog milionskih afera stavio je krem BiH društva, ali i Republike Srpske, pogotovo onaj politički dio. Naš portal došao je do ekskluzivnog izvještaja Čauševića, koji ćemo podijeliti sa vama u narednih nekoliko nastavaka, a zbog autentičnosti dokumenta, on je podijeljen baš onako kako je Čaušević i otkrivao detalje:

Miro Džakula počeo je raditi u UIO-e negdje u periodu 2005./2006. godine u momentu kada smo popunjavali pozcije šefova poreza u Regionalnim centrima. On je tada prešao u Upravu iz Poreske uprave Federacije, gdje je do tada radio. Jednom prilikom prije četiri – pet mjeseci Safet Čolaković optuženi u predmetu „Čago“ mi je rekao da Gingo voli pare, kako je zvao Džakulu i da mu je on davao novac. Međutim, kada je ulazio u Upravu, njegovo postavljanje na tu poziciju zahtjevalo je tada visoki funkcioner HDZ-a i Dragan Vranković, koji je u isto vrijeme kao ministar finansija bio član Upravnog odbora Uprave. Obzirom da Upravni odbor može na hiljade načina praviti tečkoće u funkcionisanju Uprave, kako bi obezbijedio njihovu podršku za projekte, morao sam izlaziti u susret takvim zahtjevima, da ne bi imao problema. Zato je i zamolio članove Komisije da ga pripaze. Međutim, to je bilo teško, jer je Džakula bio izuzetno loš na interviju što su mi rekli članovi Komisije, kojoj sam objasnio da on ipak mora biti primljen. Od momenta kada je preuzeo Sektor poreza u RC Mostar, za vrlo kratko vrijeme, primijetio sam jednu nelogičnost, a na to mi je ukazala Azra Dedić – Šef odsjeka za pravne poslove, a nelogičnost se ogleda u tome, što u sjedište Uprave nikako nisu dolazile žalbe pravnih subjekata sa područja RC Mostar. To bi značilo, da se ili niko nije žalio što je nemoguće ili su predmeti rješavani  u potpunosti u prvom stepenu od strane Mire Džakule, što je potpuno nelogično, da nakon prvostepenog rješavanja predmeta nema nezadovoljnih stranaka koje se žale na odluke u prvostepenom upravnom postupku. Tim više, jer je sjedište Uprave stotine pa i hiljade žalbi  zaprimalo iz drugih regionalnih centara. Kada smo izdefinisali to kao problem , razgovarao sam sa Dćakulom na Kolegiju pred 20-tak ljudi i ukazao mu na taj problem. Ovo možete provjeriti uvidom u zapisnik sa Kolegija kada ćete utvrditi tačan datum i provjeriti da su od toga dana počele žalbe pristizati u sjedište Uprave, te koliko je žalbi bilo u Mostaru koje je on riješio sve u korist obveznika, a na štetu države. Na kolegiju je Džakula bio pokunjen, zabrinut i praktično je priznao neki vid greški u svom radu i potvrdio da je on uvažavao žalbe stranaka, a zašto je to radio, nije dao razumno objašnjenje, odnosno pokušavao je to opravdati na različite načine.Ovo se moglo dešavati otprilike 2008. godine.

Drugi interesantan momenat takođe se dešavao na Kolegiju negdje 2010. godine.

Kemal Causevic

Tada je Uprava intenzivno radila na dva velika predmeta „ Kekerović“ i „Elipsa“. Ovaj predmet „Elipsa“ je možda veći predmet od „Kekerovića“, koji je sad na Sudu BiH i gdje je podignuta optužnica nakon 4 godine. Usjedištu Uprave imali smo Kolegij, PDV Sektor na kojem je bilo tačno 26 ljudi zajedno sa mnom. Tada su Miro Džakula i Dinko Ćorluka pomoćnik direktora za poreze i njih dva počeli su se međusobno optuživati i svaljivati krivicu jedan na drugog u slučaju „Elipsa“, da su uzeli novac, a za nezakoniti povrat PDV-a u iznosu od 5 miliona maraka. U tom momentu, kad su se oni optuživali, ja sam nekako u sebi držao više stranu Miri Džakuli kojem sam više vjerovao. Mešutim, uskoro saznao sam da je Džakula intezivno lobirao da se predmet „Elipsa“ ne završi na Tužilaštvu, da se ne izvede na Sud i da se završi u okvitu UIO-e kroz naknadnu kontrolu i tome slično. Sad, da li je on uspio ili ne, teško je govoriti, ali je činjenica da je „Kekerović“ izveden na Sud, a „Elipsa“ nije ni blizu toga. To me zajedno sa nekim stvarima dovelo do zaključka da je za Elipsu ipak bio kriv Džakula, a ne Ćorluka.

Ispred Uprave inspektor koji je kontrolisao „Elipsu“ i učinio grubu grešku, zove se Tomislav Galić. Džakula je tvrdio da je Galić Ćorlukin čovjek i predložio mi je da pokrenem protiv njega disciplinski postupak, što sam ja i učinio i rezultat tog postupka bio je njegov otkaz iu Uprave. To je jedan od razloga što sam priklonio mjeru Džakuli, jer je inicirao disciplinski. Međutim, Galić čim je dobio otkaz odmah je uhljebljen na mjestu direktora preduzeća „Komunalac“ Grude koje je javno preduzeće, što znači da su se njegovi šefovi za njega pobrinuli. Zbog ovog njihovog otvorenog sukoba (Ćorluka i Džakula) sam bio jako nezadovoljan, ja nisam volio takva previranja u Upravi, pa sam iskoristio priliku jednom u Mostaru na otvaranju velikog  investicionog pogona HE „Mostarsko Blato“ i spojio tačnije, priveo Čorluku Džakulu kod Dragana Vrankića. Međutim, njih dvojica su se svađala i optuživala međusobno na isti način i u prisustvu Dragana Vrankića, koji mi nakon ovoga nije imao ništa pametno reći. Iz svega sam stekao utisak da u toj priči oko „Elipse“ nije bilo Vrankića i da i on nije bio zadovoljan takvim razvojem situacije, te o Vrankiću i da danas imam dobro mišljenje. Još jedna situacija je vrlo interesantna, a to je pitanje obračunavanja PDV-a u slobodnim zonama UIO-e. U Tuzli se PDV obračunavao i naplaćivao od dobavljača koji ulaze sa robama u slobodne zone, a za to vrijeme u Mostaru nije. Razgovarao sam na tu temu sa Natašom Uljarević, Dinkom Čorlukom i Ševalom Alićem koji je u Tuzli. U principu, ja nisam ni pokušavao prosuđivati treba li se ili ne treba obračunavati PDV, više sam ja personalno na stanovništvu da ne treba. Međutim, insistirao sam na zakonskoj obavezi Upravi da jednoobrazno postupa I tu je bila situacija u RC Mostar u kojem su neki inspektori obračunavali PDV I te inspektore je Džakula kaznio verbalnim napadima i prijetnjama, zbog čega su ga čak i inspektori anonimno prijavljivali Federalnoj televiziji, a jedan od inspektora koji je bio izložen Džakulinim napadima bio je Fiad Boloban. E sad, povežite moment moje smjene koji je bio naprasan sa provedenim tenderom za opremanje zgrade RC Mostar, pa i ovim slobodnim zonama, kada sam ja bio direktor i kada je praktično izabran izvođač koji je ponudio 3,9 miliona maraca kao vrijednost radova potpunog opremanja zgrade. Tada sam im vjerovatno pokvario planove, pa su me preko noći smijenili I realizovali  naum, tako što su potpisali ugovor u iznosu od 8 miliona maraca, bez namještaja koji će biti predmetom drugog tendera u iznosu od 2 miliona maraca, te “oslobađanje “ nekoliko pravnih lica plaćanja PDV-a u iznosu 3 do 4 milona maraca, što su utvrdili inspektori, a o čemu su izvještavali i mediji. Ono što može biti interesantno oko slobodne zone Mostar, je to što se ono nalazi u Mostarskom “Sokolu” i što ne ispunjava uslove koje su Zakonom propisale da bi tu bila slobodna zona, a od strane Ministarsva trgovine, a pitanje “Soko” iz Mostara nas ponovo vraća na Dragana Čovića i Antu Vidačka itd.

 U NASTAVKU

Dodik tražio poziciju za Prstojevića

Svakog dana objavljivaćemo transkripte Kemala Čauševića, a u sledećem nastavku čitaćete kako je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik tražio od Čauševića da na visoku poziciju Uprave za indirektno oporezivanje postavi Dubravka Prstojevića “Mrvu” ,…. Čitajte “Pravdabl.com” i saznajte istinu koja je skrivana od vas,….