Sedmica izazova, sedmica za istoriju dugu gotovo 100 godina….

Borac će po prvi put u svojoj istoriji imati priliku da sezonu završi sa duplom krunom. Istina, isti takav scenario imao je prije tri sezone, ali zapeo je u korona finalu Kupa na penale protiv Sarajeva, pa bi sada bio red da se to ispravi, jer obje utakmice za trofeje igra pred svojom publikom, Banjalukom i Republikom Srpskom.

Duel sa Igmanom trebao bi da bude lakši od ta dva koraka, jer za koji dan slijedi i duel sa Zrinjskim, koji u Platonovu dolazi sa golom prednosti i čini se nekako u odličnoj formi na samom kraju sezone. Ipak, smije li se ko kladiti protiv Borca koji je pokazao da ima i “glavu i rep”, ekipu sposobnu dobiti bilo koga, pa i te “plemiće”.

Možda je u istoriji Borca bilo i većih trofeja, vrijednijih četvrtih ili petih mjesta od današnje titule, boljih igrača koji su u ta vremena zasluživali dres evropskih velikana, publike kojoj je bio “tijesan” Gradski i bez stolica gužvalo se između 20 i 30 hiljada navijača, ali činjenica da je ovaj današnji Borac postaje konstanta, i klub koji s pravom svaku novu godinu cilja vrh tabele, i da je nedaj Bože, sezona bez Evrope promašaj. To nešto govori i pokazuje da Borac više nije iskra koja ponekad bljesne, svake decenije, ili nešto češće, već konstanta. A tu konstantu treba nagraditi punim stadionom, požrtvovanošću na terenu, kada osjetite da klizeći start nije bio potreban, ali baš zato dolazite na stadion da to vidite, nekog novog Milu Šijakovića, Berislava Bukovića ili Milorada Bilbiju, čiji startovi i danas stoje kao opomena generacijama koje dolaze, jer na tim mjestima trava još nije narasla….

Zato, svi uz Borac, lijepa vremena su pred nama svima, za navijače, za pun stadion, za Banjaluku i naravno za Republiku Srpsku. Budite samo Borac…..