Sadašnji prvi saradnik Igora Jankovića na klupi Borca, Milan Ozren, prvi je fudbaler iz Republike Srpske koji je obukao dres reprezentacije BiH i to čak i prije nego što se fudbal na ovim prostorima ujedinio.

Tadašnji štoper Banjalučana ističe kako je bio iznenađen pozivom, ali da se nije dvoumio da li da prihvati poziv selektorskog tandema Husnija Arapović – Mišo Smajlović. Ipak, posljednju riječ imao je njegov otac koji mu je pružio svu podršku.

Imao je tada, po sopstvenom priznanju, dosta problema ali se nije obazirao na njih i, pokazalo se kasnije, bio je u pravu…

U razgovoru za naš portal odlučio je da po prvi put javno progovori o tim danima uz tvrdnju kako bi ponovo uradio istu stvar.

– Na kraju jesenjeg dijela prvenstva RS 2000/01, Borac je bio ubjedljivo prvi na tabeli i na moju adresu je stigao poziv da za reprezentaciju BiH, koju su zajednički vodili Husnija Arapović i Mišo Smajlović, nastupim na ”Milenijum kupu” u Indiji. Uz mene, pozive za put u Indiju su dobili i moji saigrači, Darko Maletić i Vladan Grujić, ali oni iz nekih razloga, zaista ne mogu da se sjetim zašto, nisu tada mogli da se odazovu. Ali su poslije zaigrali za selekciju BiH, i to veoma uspješno, postali standardni reprezentativci i ostavili zaista dubok trag – prisjeća se Ozren detalja od prije 17 godina.

Kako kaže, poziv ga je iznenadio ali mu je, kao mladom igraču, dosta značio. Bez imalo kolebanja je odlučio da ga prihvati, a imao je podršku kluba i, što je najvažnije, porodice.

– Moram da budem iskren, zapitao sam se da li je vrijeme da igram za BiH, da li ću postupiti ispravno ako se odazovem… Ali, uz konsultaciju sa porodicom, odlučio sam da prihvatim poziv i nisam se pokajao. Tako sam odlučio onda, a isto bih uradio i sada. Borac mi, da budemo jasni, nije pravio nikakav problem, imao sam podršku čelnih ljudi, stručnog štaba i saigrača, tako da je sve prošlo u najboljem redu – kategoričan je Milan Ozren.

Iako nije želio da sam to naglašava, ipak se osjeti da je za takvu odluku, u tom momentu, trebalo mnogo hrabrosti, pogotovo što je on tada bio mlad igrač.

– Pa, da budem iskren, trebalo je puno hrabrosti i odlučnosti! Ali, imao sam podršku porodice, prvenstveno oca, koji je u suštini i presudio. Da mi on nije dao podršku, bez obzira na moju želju da zaigram za selekciju BiH, teško da bih se odazvao jer preko njegovih riječi nebih mogao!

Po povratku iz Indije doživio je dosta neprijatnosti jer dobar dio javnosti tu njegovu odluku nije prihvatio i optuživao ga je za ”izdaju”! Ali, uspio je sve da gurne u drugi plan i nastavi sa odličnim igrama.

– Naravno da je bilo svega, kako da nije, ali se ja nisam baš puno osvrtao na to. Naravno, bio sam mlad i nije mi bilo prijatno, uticalo je to na mene, ali sam sve uspio da prebrodim na najbolji način. Naravno, kada sada mislim o tome, nisam ljut ni na koga, svako ima pravo da misli svojom glavom, a meni je ostalo drago što sam upravo ja bio prvi fudbaler iz RS koji je zaigrao za reprezentaciju BiH – govori Ozren.

Što se tiče igranja za reprezentaciju BiH u Indiji, Ozren ima samo superlative. Dobio je priliku da nastupi na svih pet utakmica i doprinese da selekcija ostvari zavidan uspjeh.

– Trajalo je to gotovo mjesec dana i za to vrijeme smo na tom turniru odigrali pet utakmica, a ja sam dobio šansu da zaigram u svih pet. Moram prvo da napomenem da je tada reprezentacija BiH bila sastavljena uglavnom od igrača koji su igrali u BiH, u klubovima Prve lige BiH, Prve lige RS i Prve lige HB. Nešto slično kao i selekcija koja je nedavno igrala u Americi. Osvojili smo drugo mjesto na ”Milenijum kupu” i to je u tom trenutku ocijenjeno kao lijep uspjeh.

Kada je u pitanju minutaža, ističe kako je zadovoljan pruženom prilikom i kako vjeruje da je na terenu opravdao pruženu priliku.

– Dobio sam zaista pristojnu minutažu, ne mogu da se žalim. Prvu utakmicu protiv Jugoslavije nisam počeo, ali sam ušao u nastavku i odigrao posljednjih tridesetak minuta. Poslije sam, protiv Bangladeša, Urugvaja i Čilea bio starter, a u finalu, ponovo protiv Jugoslavije, opet ušao sa klupe. Imao sam podršku stručnog štaba, punu podršku od saigrača, i zaista mislim da sam ostavio dobar utisak.

Prisjetio se Milan Ozren i tadašnjih saigrača iz reprezentacije od kojih su neki napravili zaista sjajne karijere.

– Jedan od najstandardnijih je bio Saša Papac, moj cimer na toj turneji, koji je poslije napravio sjajnu karijeru u inostranstvu, pa onda Almedin Hota, Adnan Gušo, Admir Adžem, Dželaludin Muharemović, Omer Joldić i drugi. Većina ih je napravila odlične inostrane karijere i sa svima sam ostao u odličnim odnosima.

Po povratku u BiH, Ozren je odigrao još polusezonu na Gradskom stadionu, a potom je sreću potražio u inostranstvu. Iz Banjaluke je otišao u Domžale i baš tu je dobio novi poziv da zaigra za reprezentaciju. Ali, nije imao sreće i da se pojavi na okupljanju.

– U pitanju je bio kvalifikacioni meč protiv Španije, za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Južnu Koreju i Japan. Međutim, ja sam nešto prije toga zaradio tešku povredu trbušnog zida, nisam mogao da se odazovem i za mene je, na žalost, reprezentativna karijera bila gotova – završio je svoju priču Milan Ozren.

 

Trenerska karijera

Po završetku igračke karijere Milan Ozren se opredijelio da ostane u fudbalu kao trener i trenutno je prvi pomoćnik Igora Jankovića u Borcu. Na pitanje da li postoji negdje neka skrivena ambicija da jednoga dana sjedne i na klupu reprezentacije BiH, pa da na taj način zaokruži svoju karijeru, naglasio je kako baš i nije razmišljao o tome.

– Iskreno, mislim da nemam tih ambicija! A, ako već insistirate, onda možda neke od omladinskih selekcija, ali prve ekipe sigurno ne. Inače, i sam poziv da budem pomoćnik Igoru Jankoviću me je iznenadio, pa sada koristim svaku priliku da što više naučim i dodatno se edukujem. A kasnije, ko zna, vidjećemo…