On je sa Kosova, izgleda kao Hitler i od toga dobro živi!

Kosovska Mitrovica je vremenom postala sinonim za nevolje, grad u kojem uzavrele međunacionalne tenzije i politička stabilnost često dostignu tačku ključanja. Na sve to dodajte Hitlerovog dvojnika koji se, bez ikakvih posledica, veselo druži sa međunarodnim mirovnim snagama – i dobićete alarmantno visoku dozu za sada slabo kritikovane ekscentričnosti.

– Kosovska reinkarnacija Adolfa Hitlera – kako sam za sebe kaže, definitivno izgleda onako kako se predstavlja. Emin Đinovci je 55-godišnjak, penzioner i Hitler u najam.

On sa sobom nosa “hitlerovske džidžabidže”, razne suvenire kao što su rajhsmarke ili bedževi i ogrlice sa kukastim krstovima, kao i primjerak Majn Kampfa. I do sada nije imao nikakvih problema zbog toga.

– Ljudi me zovu Hitler još od vojničkih dana – kaže dok pokazuje fotografiju u bijeloj uniformi.

– Kažu da mnogo ličim na njega, za razliku od Engleza koji ga je igrao na filmu – dodaje, misleći na Čarlija Čaplina u Velikom diktatoru.

Pruža vizit-kartu sa sve kukastim krstom, napominjući da ga ljudi često zovu na fotografisanje ili razne događaje, čak i vjenčanja i sahrane, na koje odlazi privatno, ali i profesionalno.

– Na sahrane idem kao Hitler. To ponekad ima neželjeni efekat, jer ljudi koji su došli da odaju poštu pokojniku žele da zastanu i popričaju sa mnom – kaže Đinovci.

U njegovom rodnom gradu  Kosovskoj Mitrovici, čini se da nikome istinski ne smeta njegova pojava. Šta više, mnogi zastaju i dižu ruku u pozdrav koji bi u mnogim drugim djelovima svijeta izazvao opšte kritike, a vjerovatno i hapšenje.

Čak se i pripadnici mirovnih snaga NATO, koji su u sastavu KFOR-a stacionirani u ovom gradu, zaustavljaju da ga pozdrave. Dok ih gledate u prepoznatljivim uniformama i sa zastavama svojih zemalja na ramenima, zapitate se da li bi neko takav bio jednako dobrodošao u njihovoj domovini.

Ili bi možda istog trenutka bio uhapšen?

– Ljudi me ovde poštuju. Mlado, staro, muškarci, žene, djeca. Svi me pozdravljaju sa Hajl Hitler – kaže ponosno Đinovci.

Do sada nije bilo većih kritika na račun onoga što Đinovci radi. Na Kosovu, koje pokušava da se izbori sa poslijeratnom tranzicijom i u kome su suđenja za ratne zločine, korumpirani političari i ogromna stopa nezaposlenosti najnormalnija stvar, ćaknuti imitator Hitlera ne izaziva pretjerano burne reakcije.

Mada ima i onih koji smatraju da bi kosovsko društvo trebalo da se zapita kako ovaj čovek može bez ikakvih posljedica da zarađuje novac na ovaj način – iako bi ga vjerovatno u bilo kojoj zemlji na svijetu uhapsili u ovom izdanju – lokalci ga otpisuju kao čudaka, pa i srećkovića.

– Muči me suviše drugih problema u životu. Možda bacim pogled na njega kad prođe, ali to je sve – kaže 43-godišnji stolar Arsim Peci.

Čini se da nije vegetarijanac, kao pravi Hitler, pošto voli da pojede nešto i sa roštilja.

– Devojke vole da mi dodiruju lice. Misle da je maska. Vuku me za kosu i traže dozvolu da me poljube u obraz. Kada izađem iz kuće sa ženom i djecom, ljudi staju da pričaju sa mnom. Moja supruga nije ljubomorna – kaže smejući se.

Ističe i koje su sličnosti između njega i omražene istorijske ličnosti.

– Pa to je lako. Pronalazim se u liku Hitlera zato što se borio protiv mog neprijatelja. Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj – odgovara zadovoljno, očigledno nesvestan težine koju takva izjava sa sobom nosi.

– Srbi su mi neprijatelji – odgovara ne baš sasvim precizno, ali prilično otvoreno.

Zbog situacije na Kosovu poslije raspada Jugoslavije, Albanci se ovde nerado sjećaju zajedničke socijalističke federacije. Šta više, mnogi poistovećuju uspomene na Jugoslaviju sa teškoćama koje su proživjeli pred NATO bombardovanje 1999. godine.

Đinovci se doselio na Kosovo početkom 1998. godine iz Njemačke kako bi se pridružio borbi kosovskih Albanaca za otcjepljenje od Srbije. Porodica je došla kasnije.

Od tada je u Njemačkoj bio samo jednom, na operaciji zbog višestrukih rana koje je zadobio tokom sukoba.

– Kada sam išao na operaciju u Njemačku, bio sam primoran da djelimično pustim brkove. Doktori bi ulazili u moju sobu da me vide i zagledaju.

Shvativši da se u sličnosti sa Hitlerom krije mogućnost dobre zarade, Đinovci je uskoro počeo da naplaćuje slikanje.

– Dobijam 20 do 80 evra po fotografiji. Ponekad uzmem i do 200 evra po danu, ako je u toku neki događaj ili ako ima stranaca – objašnjava on.

– Ja nisam diktator kao on, ali imam finansijske koristi od toga što ličim na njega–  kaže kopija njemačkog firera.

Đinovci živi u južnom dijelu Kosovske Mitrovice sa ženom i petoro ćerki, koje u školi zovu “Hitlerova deca”. Tvrdi da one zbog toga nemaju problema.

– Idem na roditeljske sastanke ovakav, a ostalim roditeljima ne smeta. Svaki put kad treba da pokupim djevojke u školi, okruže me djeca i žele da pričaju sa mnom – objašnjava Đinovci.

Na pitanje da li prelazi na sjevernu stranu Kosovske Mitrovice, gdje žive Srbi, odgovora jasno.

– Da pođem tamo, morao bih da ponesem pištolj. Razočarao sam se u poslijeratno Kosovo. Mislio sam da ćemo ugušiti jedne druge od ljubavi.

Za kraj on ističe:

– Ponosan sam na to kako izgledam i nemam namjeru da menjam svoj izgled sve do smrti. Ljudi će me po ovome pamtiti.

Sto ljudi, sto ćudi, rekli bi ljudi. Ovo je današnja svakodnevnica Kosova. Nije za pohvaliti, ali je u svakom slučaju orginalna,…