Tandem čuvara mreže Sloge Danilo Đulčić i Vanja Knežević, na dobrom je putu da obori rekord Dalibora Kozića koji je na golu Kozare 1.259 minuta sačuvao svoju mrežu u sezoni 2010/11.

Mijenjajući se na golu Dobojlija njih dvojica nisu kapitulirali na devet uzastopnih utakmica Prve lige Republike Srpske, pa ih do obaranja rekorda dijeli još nepunih pet mečeva. Interesantno, Dobojlije su uspjeli da sačuvaju mrežu na svih pet gostovanja, a jedina tri pogotka primili su u domaćem porazu protiv Sutjeske (2:3), još u drugom kolu. Navijači Sloge upravo Đulčića i Kneževića apostrofiraju kao najzaslužnije za sjajnu seriju svojih ljubimaca, iako svesrdnu pomoć imaju od kolega u polju.

Na startu prvenstva priliku je dobio momak iz Novog Pazara, koji je stanovnik grada na tri rijeke postao ovog ljeta nakon šest mjeseci provedenih u Orašju. Kako sam kaže, sve mu u Doboju odgovara, svidjele su mu se i ambicije kluba, a sa direktnim konkurentom za mjesto između stativa postao je i najbolji prijatelj, što baš nije čest slučaj.

– Šta da kažem, sa njim sam se “našao” na prvu, i najveća smo podrška jedan drugom. Zajedno stanujemo i logično je da najviše pričamo o fudbalu. Jedan drugome pomažemo da zadržimo formu i, naravno, želim mu da napravi veliku karijeru. O rekordu nismo ni razmišljali, ali sada već svi govore o tome pa se nadam da ćemo uspeti postaviti novi – rekao je Đulčić za “Glas Srpske”.

Tri godine mlađi Banjalučanin o svom cimeru, ali i konkurentu ima samo riječi hvale.

– Danilo je zaista sjajan momak, dobro se slažimo tako da, ko god da brani, od onog drugog ima najveću podršku. Nije mnogo stariji, svega tri godine pa smo i tu sličnih interesovanja. Na početku je imao malu prednost, što meni nije predstavljalo neki problem, a sada već podjednako dobijamo šansu – dodao je Knežević.

Obojica u prvi plan stavljaju trenera golmana Dalibora Stefanovića Vitu od kojeg su, kako ističu, dosta toga naučili.

– Zaista nam mnogo pomaže svojim savetima i bez imalo preterivanja, ima veliku udeo u tome što smo do sada primila samo tri gola. Pošto nisam poznavao ligu dosta mi je značilo njegovo poznavanje protivničkih igrača što se do sada pokazalo kao izuzetno važno – tvrdi Đulčić.

I jedan i drugi ističu da su ih u Doboj privukle visoke ambicije koje Sloga ima u tekućem šampionatu.

– Zaista mi se sviđa to što Sloga želi u Premijer ligu i siguran sam da taj cilj možemo da ostvarimo. Naravno, dosta faktora utiče na to, ali mislim da smo na dobrom putu. Ne smemo nikoga da potcenimo, četiri, pet ekipa se izdvaja po kvalitetu, a moje mišljenje je da nam je najveći rival Sloboda iz Novog Grada – otkrio je Đulčić.

Knežević je prethodnu sezonu branio za Ljubić i imao je priliku da dobro upozna sve rivale.

– Do kraja prvog dijela ostala su još četiri kola, ne smijemo da se sada opustimo i ako odigramo kako znamo, titula jesenjeg šampiona će biti u našim rukama. Mislim, takođe, da imamo dovoljno snage i kvaliteta da ostvarimo ulazak u Premijer ligu, a kao i za Danila, i za mene je Sloboda najveći konkurent – poručio je Knežević.

Mladi i veoma talentovani čuvari mreže, naravno, imaju i ambicije kada je u pitanju nastavak karijere.

– Trenutno sam koncentrisan na Slogu i nastojanje da izborimo Premijer ligu. Ako u tome uspemo, a verujem da hoćemo, i tek kada se dokažem na premijerligaškim terenima, onda mogu da razmišljam o nekom stranom angažmanu. Do tada, ostajem u Doboju. Moram još da istaknem da je moj uzor Vladan Đogatović, nekada golman više superligaških klubova, koji je sada na Islandu. Njegova podrška mi mnogo znači i on mi je, u neku ruku, i mentor – otkrio je Đulčić.

A što se tiče Kneževića nije potrebno mnogo da se otkrije njegov cilj za nastavak karijere.

– Pa, Borac je moj klub i čitav život sam bio na Gradskom stadionu. Naravno da mi je želja da se jednog dana vratim i stanem između stativa svog Borca – iskren je mladi golman.

Ćurguz hvali

Šef stručnog štaba Sloge Zoran Ćurguz ima samo riječi hvale za mlade čuvare mreže koje ubraja u najzaslužnije za posljednje uspjehe.

– Rijetko se mogu vidjeti dva golmana, direktna konkurenta za mjesto u timu, koji se bolje slažu i koji su jedan drugom najveća podrška. A kada tome dodate njihov neosporni talenat, onda nikoga i ne čudi što u deset od 11 odigranih, nisu primili pogodak. Vjerujem da u tandemu mogu oboriti rekord – istakao je Ćurguz.