Budžet grada Banjaluka još nije usvojen, a skoro da će i polovina godine. Ispašataju mnogi, a među njima su i fudbalski klubovi iz grada na Vrbasu, koji su ostavljeni na milost i nemilost svih!

Još ni za prošlu sezonu nisu isplaćenja davanja klubovima, koja nisu velika, od 4.000 do 6.000 KM po klubu, a o godini u kojoj smo, teško da će i doći to na red! S druge strane, oni najmanji klubovi, koji se tamiče u bundesligi, ili rangu više, muku muče kako da završe sezonu. Putovanja, službena lica, kotizacija….sve je palo na račun klubova, i oni “posljednji Mohikanci” koji su vodili brigu o tim kolektivima i davali svoja sredstva polako dižu ruke od svega, jer ne vide nikakvo svjetlo na kraju tunela.

A klubovi grcaju, pa smo tako u prošlom kolu PFL Banjaluka, imali na četiri stadiona utakmice u kojima nije bilo 11 igrača na terenu. Nekoga ko voli fudbal, i igra ga iz čiste ljubavi, više ne možete dovesti samo na lijepe riječi, jer treba neko oprati dresove, kupiti sendvič prije ili poslije utakmice, popiti kafu, sok, ili pivo potpuno je svejedno. Davati iz svog džepa, da bi se vodilo da je tvoj klub igrao, nema nikakvog smisla, pa će ovakve slike biti sve češće, sve dok jednog dana ne dođemo u situaciju da napišemo, da se ugasio “ovaj i ovaj” klub, a i “ovi” su na izdisaju.

Onda i sport gubi smisao, a ljudi koji vode grad trebali bi dobro da se zapitaju,da li im treba zdrava omladina, koje će nedjeljno poslijepodne provesti na stadionu u druženju, ili u nekom kafiću. 20-ak klubova kada pomnožite sa 15 momaka, dođete do brojke od 300 mladića. Ni za Banjaluku nije zanemarljiv broj, ali koga to već briga.

Jedno znamo, one u Administrativnoj službi grada Banjaluka sigurno nije…..