Bajka potkozarskog sela između Prijedora i Banjaluke završena je, barem privremeno!

Tri godine sanjali su otvorenih očiju igrajući elitu Srpske, ponoseći se da su svoji na svome, nastupajući uglavnom sa domaćim snagama, tukli su mnoge velike za svoje prilike. Ipak, snovi ne traju nikada dugo, pogotovo ne oni lijepi, ovaj fudbalski iako je tri ljeta poprilično, došao je do kraja….Omarska je i zvanično drugoligaš, ali čini se, nikada neka ekipa časnije i poštenije nije ispala, nego što je to ovaj kolektiv uradio. Naziralo se mnogo toga i zimus, ali nepokolebljivi duh onog Joje koji trčeći negdje proplancima Kozare kaže čuvenu rečenicu dok drži svoj “šarac”: Dr'ž se žuti”, nije dao na nada utihne, pa se sa nekim čudnim žarom i inatom igralo i cijelog proljeća. Novi premijerligaš Radnik nije odnio cijeli plijen, drugoplasirani Laktaši pali su, baš kao i nekadašnji premijerligaš Kozara u posljednjem kolu! Sve su to bile recke koje će ući u istoriju Omarske, ma kako i gdje budu narednog ljeta, ili decenije, sasvim svejedno.

Poruka onima koji vode brigu o klubu jeste da nije sramote pasti, već ne želiti ustati! Svi se nadamo da u Omarskoj nema takvih, i da će fudbalska priča koja se zakotrljala prije više godina biti nastavljena bez obzira u kojem rangu igrali. Sda već svi znamo da će statistika biti neumoljiva već od jeseni, jer nećemo imati cifre od 800, 1.000, 700…..gledalaca po utakmici kada je Omarska domaćin, bez obzira ko popuni njeno mjesto. A njima ostaje da se nadaju da će na kraju biti realizovan projekat sa postavljanjem terena sa vještačkom travom, kako bi u dogledno vrijeme ponovo sklopili ekipu koja će biti ponos Omarske, ali i cijelog Potkozarja. Jer možete ih ne voliti, ali duboki naklon za sve što su ostavili iza sebe, moraju imati od svih.

Srećno Omarskoj, ma gdje igrala i čemu težila, samo nemojte poslije pada ostati ležati, jer to Kozari ne priliči….