Osjećati se Gradiščancem, bez obzira gdje bili rođeni, a ne imati privilegiju, da ste u životu popili kavu sa Fifijem, prošetali savskim kejom, ili odgledali neki sportski događaj sa glavnim glumcem Fifijem, isto je kao da jedete hranu bez soli, ili ste prošli kroz Pariz, a niste navratili do Ajfela.

Jednostavno, to je tako, jer dobri duh Fifija, ostao je negdje visoko na 13-ici ili Radiju Gradiške, odakle se panorama grada na Savi najbolje vidi. I tako će biti zauvijek, a u godinama pred nama njegov dobri lik sa krupnim očima prerastaće u urbanu legendu, kakva u stvari jeste.

Gotovo nevjerovatno zvuči, koliko su Gradiščanci volili Fifija. Srbi, Muslimani, Hrvati, Jugosloveni, starali su se o njemu kao o nacionalnom dobru, što u stvari i jeste bio, kada pogledamo sa zadršakom od 30 godina kasnije. I tada bolešljiv, nježan, ali sa facom koja prelazi u znak čuđenja, i onim njegovim: a e piam (da te pitam), azi bate (važi brate), bio je i ostao lijek svima koji su tražili malo osmijeha, a vremena ni tada nisu bila laka….

Njegove dosjetke u “Upitniku”, “kod Akana”, “Đoge”, “Ćorkana”, “Balkan grilu” kod Tofke i danas se prepričavaju, jer bio je neponovljiv.

A, sport je volio kao malo ko. Rukometaši Kozare, rukometašice Trikoa, košarkaši Kozare…stizao je na sve, ali fudbal i Gradski, bili su njegova druga kuća. Zar su Hondo, Čola, Raos, Viško, Glumac, Toti, Zeni, Rifat….mogli zamisliti utakmicu u Gradišci, ili negdje na strani, a da snjima nije Fifi, u trenerci Kozare, ili dresu u kojem se igra utakmica. Fudbalska pravila su bila blaža, pa je Fifi mogao sjediti i na klupi, glumeći nešto, a bio je sve….

Vučka smo upoznali na ZOI 1984. godine, a Kozara je svoju maskotu imala deset godina ranije.

I tako dobri duh Fifija lebdi negdje između crkvi (pravoslavne i katoličke), te džamije kod Bolnice, sa pogledom uperenim prema Gradskom, jer za njega je živio….

PS: Ime i prezime lika o kojem smo pisali nije izmišljeno, i dobro nam je poznato, ali Gradiška ga pamti kao Fifija, i to je sasvim dovoljno, da svi znamo o kome je riječ. Svačiji i ničiji, osebujan, neobičan, valjda su takvi dobri duhovi, a među njima je i naš Fifi….