Srdačan je bio susret Nenada Bjekovića, potpredsjednika Fudbalskog saveza Srbija i Damira Špice, danas menadžera, na “crveno-plavoj” večeri. Zajednička nit Partizan i Borac, znaju se Bjeković i Špica više od tri decenije, bilo je i velikog rivalstva, danas ostalo samo prijateljstvo….

-Nismo se vidjeli 100 godina, ali kad je prilika, ispričamo se kao najrođeniji – započeo je priču “beogradski đavo”, kako su od milja prozvali Nenada Bjekovića.

-A, prva naša odrednica jeste to finale Kupa 1988. godine. Svi znamo kako se završilo, pobjedom Borca, ali i mi iz Partizana učestvovali smo u tome, barem na neki simboličan način. Znate da se finale igralo na našem stadionu, i mi smo Borcu dali svlačionice domaćina, tj, Partizana. I bio je i više nego uzoran domaćin, a mi pravi domaćini najveći navijači Borca – započinje priču Bjeković, a nastavlja Špica:

-Jeste, zaista, Nenad je bio najš najvatreniji navijač u finalu. Širio je optimizam prije meča na sve strane, a takvih nije bilo puno. I još nešto, prvi telegram koji namje stigao u svlačionicu poslije finala, kao i buket cvijeća bio je od Nenada Bjekovića i FK Partizan “Sa iskrenim čestitkama za osvajanje Kupa”. I danas mi te riječi odzvanjaju – prisjeća se Špica.

Neizbježne tema su opet fudbal, Borac, Partizan, Srbija, BiH, regionalna liga, isprepliću se teme.

– Ja i Damir imamo zajednički zaključak da treba dosta rada i odricanja da bi se dostigla fudbalska Evropa koja nam je svima podigla ljestvicu uspjeha vrlo visoko. Imamo dara, ali nemamo para, a jedno bez drugoga ne ide – zaključio je Nenad Bjeković.

Dugo, dugo su sjedili zajedno dva fudbalska đavola, Nenad Bjeković i Damir Špica, svaki na svoj način, obilježivši različite epohe i to zlatne u svojim sredinama.