Gradski derbi u 18. kolu Prve lige Republike Srpske između BSK-a i Željezničar Sport tima (3:1) obilježio je i duel braće Vintonji, koji su se našli na suparničkim stranama.

U redovima “romantičara” u finišu susreta zaigrao je Aleksa, a za tim sa “Predgrađa” jedini pogodak postigao je njegov rođeni brat Sergej. I jedan u drugi u Banjaluku su stigli ove zime i sa novim klubovima potpisali su ugovore do kraja juna.

–  Tražio sam klub u kojem ću imati veću minutažu, a poklopilo se i to da BSK ima ambicije da uđe u viši rang. Sigurno da je to izazov za svakog igrača i nadam se da ću pomoćni “romantičarima” da ostvare cilj, ali da i ja napravim iskorak u karijeri – naglasio je Aleksa.

Već na prvom zvaničnom meču rival je bio Željezničar Sport tim u kojem odnedavno igra njegov rođeni brat Sergej.

– Ušao sam u igru u finišu susreta kada je Sergej već izašao sa terena, tako da nismo imali priliku da direktno budemo jedan protiv drugog na terenu, a možda je i bolje tako. Jeste da smo obojici profesionalci, ali sigurno bi se bar malo štedjeli kada bi morali jedan protiv drugog u duel. Jer, brat je uvijek brat – iskren je Aleksa, koji igra na poziciji desnog bočnog.

Poslije dužeg vremena nalaze se zajedno u istom gradu.

– I kada smo bili stotinama kilometara odvojeni bili smo u svakodnevnom kontaktu, a kako ne bismo sada. Kad god imamo slobodnog vremena provodimo ga zajedno – dodao je Aleksa Vintonji.

Sergej je debi u dresu “Želje” obilježio golom koji nije bio dovoljan da bi njegov tim ostao neporažen.

– Drago mi je što sam debitovao sa pogotkom, ali nažalost smo poraženi. Došao sam u Željezničar Sport tim sa željom da zajedničkim snagama obezbijedimo opstanak i nadam se da ćemo u tome uspjeti. Ima još dosta da se igra i vjerujem da ćemo već u sljedećem susretu kada dočekujemo Sutjesku ostvariti puno bolji rezultat – naglasio je Sergej.

Drago mu je što je poslije dužeg vremena blizu brata Alekse.

– Nije isto kada se čujemo telefonom ili kada imamo priliku da se vidimo praktično svakog dana. Možda je i bolje što se nismo našli jedan protiv drugog na terenu. Bilo bi najbolje kada bismo jednog dana ponovo mogli zaigrati za isti klub, kao što je bio slučaj dok smo bili u mlađim kategorijama, odnosno kada smo tek počinjali – rekao je Sergej.

Uz obojicu su od početka karijere bili uvijek otac i majka, ali bratska podrška je možda i veća od roditeljske.

– Aleksa mi je cijelu dosadašnju karijeru najbolji prijatelj, najveća podrška. Naravno tu su i roditelji, ali kada mi je teško ili kada sam srećan prvo se javljam bratu – dodao je Sergej Vintonji.

Aleksa Vintonji rođen je 9. juna 2001, a Sergej Vintonji 9. oktobra 2002. godine. Obojica su počeli trenirati fudbal u mlađim kategorijama dobojske Sloge, a potom su otišlu Akademiju Fudbalskog kluba Sarajevo. Sa “Koševa”  su otišli u Zvijezdu 09 i poslije toga fudbalski putevi su im se još jedino spojili u beogradskom Grafičaru. Aleksa je iz Grafičara otišao njemački Valdhof Manhajm, potom Borac iz Jelaha, Zvijezdu Gradačac, Željezničar Sport tim, Laktaše i sada BSK. S druge strane Sergej je iz Zvijezde 09 otišao u mlađe kategorije beogradskog Partizana, potom Grafičar, beogradski Internacional, mađarski Šentlerinc, Fehervar, Slogu Doboj, Sim Bau, italijanski Montespakato, te hrvatski Zrinski Osječko iz kojeg je došao u Željezničar Sport tim.