Peti put ulaže sebe, sve svoje resurse, i srce, da bi uzeo ono što mu kao čovjeku pripada, jer je za taj naziv u Otadžbinsko – odbrambenomratu dao i dio tijela. Dragomir Buco Ilić imaće tešku noć uoči finala Kupa Republike Srpske. Vrtiće mu se slike iz Prijedora, Krupe, Bijeljine, Modriče….i izgubljenih finala, a toliko ih je želio….

Kako je jednom rekao: “Silno želim taj Kup, da bi se upisao u besmrtne, jer siguran sam koliko god ga mi danas nipodoštavali, priča o tom trofeju isplivaće na površinu jednog dana, i znaćemo cijeniti sebe, i sve one koji su dali sebe da bi ga se dokopali. Nadam se da ću i ja biti među njima”.

Otprilike u toj rečenici može se sagledati sva istina i bitisanje Fudbalskog kluba Krupa, koji je u deceniji iza nas napravio mnogo toga dobroga. I otuda ljude koji vode brigu o njemu bole razne neistine, ili poluistine o njenom putu, a njih je u proteklih godinu dana bilo mnogo. I previše! I najgore pričali su ih oni koji bi trebali samo da šute, i gledaju. Ali srpska posla, uvijek bila i biće.

Dragomire, zato ove dvije noći nemoj spavati. Prvu od brige, i treme, jer igraš za najvredniji trofej, a onu drugu zbog slavlja, koje će uslijediti. I ako izgubiš kojim slučajem, čeka te neprespavana noć, a najteže će ti biti od Banjaluke do Krupe na Vrbasu, kada se budeš približavao kući, idući kroz tminu kanjona “Tijesno”, sam sa svojim mislima: “Gdje sam pogriješio i prema kome sam se ogriješio”.

Zato neka bude ovaj prethodni scenario, luduj duboko u noć, zaslužio si, sa peharom Kupa Republike Srpske “Dr Milan Jelić”…..