Dečak Dragoljub Jeličić (12), sin izbjeglica sa Korduna, uz Lozničanina Momčila Gavrića je bio jedan od najmlađih srpskih vojnika u Prvom svjetskom ratu!

Ranjavan je šest puta!

Dragoljub Jeličić porijeklom iz Korduna, odakle je njegova porodica zbog austrougarskog terora morala u izgnanstvo. Njihovo odredište bio je grad Šabac, ali će se brzo ispostaviti kao loša odrednica…

Tek što je Dragoljub pošao u školu, počinje austrougarska ofanziva na Srbiju . U prvim bitkama ostao je bez oca.

Ratni vihor odbacio je malog Dragoljuba do Beograda, ali i tamo ga nije dočekao bolji život već opsada grada od strane Austrougara.

Dragoljub Jeličić, sam bez igdje ikog svog, priključio se srpskoj vojsci u odbrani prestonice.

I upravo u tom trenutku 28 avgust 1914. godine, nastaće jedna od najčuvenijih fotografija iz Prvog svjetskog rata koju je većina vas vidjela, mali dječak koji puškom sa Kalemegdana nišani neprijatelja…

Fotografiju je načinio nepoznati francuski fotograf.

Dragoljub Jeličić je nakon pada Beograda, krenuo sa srpskom vojskom prema jugu. Kada je bio na planini Rudnik, primjetio ga je kralj Petar I Karađorđević, i saznavši za njegovu sudbinu, naredio da ga pripreme i urede kao pravog srpskog vojnika.

Kasnije ga je lično vrhovni komandant regent Aleksandar unaprijedio u čin kaplara, prije nego što je Dragoljub Jeličić napunio četrnaest godina.

Do kraja rata je došao do čina podnarednika.

Dragoljub Jeličić preživio je i Albansku golgotu, koju je prešao pješke sa srpskom vojskom a kasnije, nakon oporavka na Krfu učestvovao je kao borac i na Solunskom frontu.

Nakon oslobođenja i povratka u zemlju Dragoljub je mislio da je tu kraj njegovom ratovanju međutim ni drugi svjetski rat ga nije zaobišao, pridružio se partizanima i ponovo ratovao protiv istog neprijatelja.

Poslije drugog svjetskog rata konačno je mogao da uživa u glumi koju je volio. Bio je član Udruženja dramskih umjetnika Beograda. Komičar i glumac Dragoljub Jeličić je bio član pozorišta u Beogradu, Skoplju, Jagodini, Tuzli, Rijeci i Nikšiću.

U Narodnom pozorištu u Nikšiću je i završio svoju karijeru glumca, a u tom gradu završen je put jednog heroja.

Umro je u 1965. godine u 63. godini, a iza njega su ostale tri kćerke, koje danas žive u Nikšiću.

Heroj kakvog svijet nije imao. Imali Srbi, ali brzo zaborave.

Dragoljube, Slava ti, i hvala za sve što si uradio i donio svom rodu,…